KUHINjSKI ZAPIS

Čuvar tradicije Zorana Mrenjica

I njen petogodišnji sin zna da umesi pitu. „Decu treba da učimo šta je zdrava hrana”, poručuje kuvarica iz Titela, dobitnica posebnog priznanja Turističke organizacije Srbije i poznatog gastro-vodiča

Добитница на свом штанду на додели признања (Фото: М. Никић)

Kada dođete u neku stranu zemlju, uvek vam je važno šta se tamo jede, koji su specijaliteti, kao i da li će se vama to dopasti. Tako je isto stranim turistima bitno da probaju našu domaću kuhinju. Sačuvati njenu tradiciju važno je i za naše zdravlje, a s rastom turizma i za prihode od gastronomije za privredu.

Ovako glasi obrazloženje Turističke organizacije Srbije i gastronomskog žirija za to što je Zorana Mrenjica iz Titela ovogodišnja dobitnica priznanja „Čuvar tradicije”.

Inspekcija gastro-vodiča „Gomijo”, posle obilaska kuhinja širom Srbije, proglasila je Zoranu „šefom tradicije” jer je najbolje predstavila tradicionalnu srpsku kuhinju, poštujući originalne recepte i tehnike kuvanja.

Zoranina trpeza tradicionalne hrane

Zorana je rekla da recepte naših prabaka čuva kao nešto kvalitetno, lepo i što treba svi da znamo. Kao preporuku da i našoj deci pokažemo put do zdrave hrane i kako da sačuvaju tradiciju domaće kuhinje.

Završila je ekonomsku školu i kaže da je sasvim slučajno postala kuvar, radeći već dugo na jednom salašu na beogradskom putu ka Zrenjaninu.

Najbolji kulinari sa Zoranom u sredini

„Odrasla sam u velikoj porodici u kojoj nas je baka sve naučila starom načinu spravljanja hrane, kao i tome šta zdravo jesti”, rekla je Zorana za „Magazin”.

Znanje i sama prenosi: ima četvoro dece, a njen petogodišnji sin već ume da umesi pitu. Posvetila se zdravoj hrani našeg podneblja. „Najbitnije je da se redovno jede, i to na vreme i da sve što spremamo napravimo s ljubavlju, da nije premasno i bez mere. U životu treba sve da bude umereno, tako i ishrana koja je i najvažnija za zdravlje. U kuhinji ne treba preterivati i ne treba umanjivati.”

Zato i podseća da ajvar da bi bio zdrav, ne treba da bude mastan. „Paprike se peku naveliko, znači da odvojimo dane u godini koji su za to najbolji da pripremimo tada svu količinu. Oljuštimo crvenu papriku i ne mešamo je ni sa čim. Po tom starom receptu, polako se meša i dugo kuva”, priča.

Tajna njenih pogačica s čvarcima koje je komisija pohvalila je, kaže, u „premesivanju”: samelju se čvarci, napravi se testo koje dosta odstoji, razvuče se, namažu se mleveni čvarci i testo se preklapa. Treba da odstoji, a onda se postupak ponavlja bar dva puta kako bi i testo odstojalo sat do dva”.

Na Zoraninom domaćem meniju za goste, kad je reč o mesu, kao i kod naših starih, uvek su teletina, jagnjetina ispod sača i rečni smuđ.

Takođe, domaći hleb, vanilice i štrudla s makom. „Domaći hleb mesimo ručno, nema mašine. Kako me baka učila, svakom hlebu se posvetim od početka do kraja procesa. Domaća hrana je predviđena i za to da premostimo razlike između zime i leta, a ta promena je s klimatskim prilikama uglavnom nagla. Hrana na domaćoj masti umesto na ulju dobra je za prilagođavanje temperaturama naše klime. Domaća mast ranije je korišćena i za lečenje problema s disajnim putevima. Zdrave masti svakako su dobre za imunitet.”

Ali, po njoj, ni kolača ne treba da se potpuno odreknemo: „Treba se zasladiti, organizam traži i šećer. Moja preporuka je štrudla s domaćim svežim makom, ali su dobre i gomboce ili vojvođanske knedle sa šljivama. Starinski slatkiš je i nasuvo s makom, a na našim trpezama je baklava s orasima. Važno je samo znati meru.”

Hleb po bakinom receptu

Direktorka TOS-a Marija Labović za naš list kaže da je u pet najvećih utisaka stranaca koji dođu u Srbiju upravo naša domaća hrana. „Ona je jedan od razloga što prihod od turizma raste iz godine u godinu, a prošla je bila rekordna po deviznom prilivu od dve milijarde i petsto pedeset osam miliona od posete inostranih turista. Svi su posetili neke od restorana, vinarija i seoskih domaćinstava i poneli uglavnom pozitivne utiske. Zahvalna sam inspektorima što vodič kroz naše kuhinje, koji su napravili pre tri godine, oslikava celu Srbiju.”

Ovaj štampani vodič ove godine je s naših prostora uvrstio više kulinarskih talenata i više turističkih odredišta i kuhinja. „Partnerstvo s gastro-vodičem je veliki iskorak i ima značaj s obzirom na to da našu gastronomiju pozicionira i preporučuje u svetu, kao i stranim turistima. Naša gastronomija je inovativna i raznolika, a prati trendove”, ocenila je direktorka TOS-a.

Urednica gastronomskih vodiča za naš region Mira Šemić, koja je došla iz Slovenije na dodelu, kaže da su inspektori gastronomije čestito radili da bi pronašli najbolje kulinare, od Subotice do Vranja. „Za samo tri godine, otkako dodeljujemo ’kape’, kako zovemo priznanja za vrhunske talente, Srbija grabi ka vrhunskom kulinarstvu. Domaća hrana i recepti su dobro očuvani. Gastronomski turizam je najprofitabilnija grana turizma, a tu su i vinarstvo i proizvodnja vaše domaće rakije koja je brend u svetu ”, rekla je Šemić.

Nasuvo s makom

 

Starinski slatkiš u Vojvodini je i nasuvo s makom, kako zovu široke rezance s makom. Njegovo ime govori o jednostavnosti pripreme: sipate i malo prokuvate mak u vodi, dodate malo mleka i šećera i onda ubacite već kuvana široka domaća rezanca.