VINSKA VIZIJA

Argentinska sorta u fruškogorskim vinogradima

Mladi tehnolog vinarstva Nikola Jelovac uspešno odgaja malbek, sortu crvenog grožđa

Сваки експеримент је ново знање: Никола Јеловац (Фотографије: М. Никић)

Vinogradi na obroncima Fruške gore, poznati još iz vremena  Rimskog carstva, zahvaljujući našim mladim stručnjacima, nedavno su dobili još jednu, za naše podneblje potpuno neobičnu sortu grožđa.

Francuska sorta malbek koja se vekovima unazad odomaćila u Argentini, zemlji čije je vino zbog nje upravo i popularno u svetu, pre četiri godine zasađena je na vinogradima Erdevika.

Nedavno je dala i prva vina.

Letnji fruškogorski specijalitet uz vino: Rezanci od tikvica

Kako bismo saznali nešto više, potražili smo pomoć od stručnjaka zaslužnih za uspeh ove sadnje i berbe. Mladog tehnologa Nikolu Jelovca pronašli smo u jednom od vinskih podruma u obližnjem selu Rakovac koje, takođe, obiluje vinogradima.

„U eksperimentima prve ovdašnje organske proizvodnje vina koja teži tome da unapredimo domaće vinogradarstvo, odlučili smo se za sortu koja je otporna, a izuzetno aromatična. Pored toga, na našem podneblju daje i izuzetno specifičnu aromatiku, koja podseća na miris bosiljka. Aroma bosiljka oseća se dok ispijate vino dobijeno na kraju. Ono koje smo proizveli od sorte malbek, ovde u Erdeviku, odredili smo za dalji proces kupaže sa sortom merlo, koja kod nas dobro uspeva. Kao tehnolog vinarstva zaključujem da se ovde dve sorte jako dobro upotpunjuju.  Put do francusko-argentinskog vina na fruškogorskom podneblju, međutim, nije bio lak”, priča.

Još se istražuje sorta, objašnjava, stiču se znanja o njoj. Naime, reč je potpuno novom podneblju za malbek.

Stari bunar u podrumu u Rakovcu 

„Nikada se ovde nije uzgajala ta, ni slična sorta i polako uočavamo pod kojim zakonitostima se na ovom tlu ponaša i kakvu berbu daje. Od prve sadnje 2018. godine do kupaže i prvog vina prošle su tri godine. Kada preradimo grožđe u vino, ono odležava godinu dana u barik sudovima od inoks materijala i nakon toga se pripremaju i prave kupaže, tako da tek posle toga i odležavanja u buradima od najkvalitetnijeg hrasta može da se predstavi ljubiteljima vina. Važan je i kvalitet čaša iz kojih se služi. Novi tehnolozi preporučuju čaše sa širokim otvorom i još širim dnom koje omogućuju više kiseonika pri pijenju vina. Ovo je težak, ali zanimljiv posao, naročito ako radite u organskoj proizvodnji u kojoj se i ljuspice i sve što ostane kao otpadak ne baca, već koristi u sledećem turnusu. Današnji trend su biodinamčiki vinogradi  koji opstaju zahvaljujući zaštiti samo sumporom ili plavim kamenom, bez pesticida. Potrebno je, međutim, mnogo rada i predviđanja, a opet se nikada ne zna da li će naići vinogradarska bolest i kakva će klima tokom godine biti za grožđe. Zasadili smo ovde i prokupac, pokušavajući pet godina da od njega na vojvođanskom tlu, na kojem uspevaju bela vina, ali i kaberne i merlo, dobijemo najkvalitetnije crveno vino koje je ponos južnijih krajeva Srbije. Umesto crvenog prokupca, dobili smo roze. Ali svaki eksperiment je novo znanje”, kaže naš sagovornik.

Nije prošao nijedan dan otkako radi da nije „pretresao” nova pitanja. U vinogradima nema odmora, a naša zemlja je ozbiljno krenula putem vrhunskih vinarskih regiona u svetu, poručuje.

 Hrastovo bure i do 90.000 dinara

Najkvalitetnija su hrastova burad

Hrastova burad prave se od letvica ovog derivata koje se slažu i preslažu kao lego-kocke i nekoliko godina stoje napolju izložene kiši, suncu, vetru i svim klimatskim promenama kako bi se oslobodile svih mirisa koji mogu da štete vinu. Jedno hrastovo bure košta i do 90.000 dinara. Koristi se za vino dok je očuvano, oko pet godina, za to vreme se steriliše ozonom i pere. Posle toga se koristi najčešće kao sto.​