SPOMENIK SRPSKE PISMENOSTI

Božansko nadahnuće - Miroslavljevo jevanđelje

Jedna od najlepših rukopisnih, bogoslužbenih knjiga na svetu, proputovala je preko 15.000 kilometara, a poražavajuća je činjenica da je ovaj rukopis iz 12. veka najviše oštećen šezdesetih godine 20. veka, kaže Sofija Ljukovčan, autorka emisije na RTV

Детаљ из Мирослављевог јеванђеља (Фото Народми музеј Србије)

Jevanđelje napisano na pergamentu, krajem 12. veka za humskog kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje, a namenjeno za njegovu zadužbinu Crkvu Svetog Petra, oko koje je nastalo Bijelo Polje, izloženo je u Narodnom muzeju Srbije. Povod je dvadesetogodišnjica upisivanja Miroslavljevog jevanđelja na Uneskovu listu „Pamćenje sveta“.

U emisiji „Božansko nadahnuće- Miroslavljevo jevanđelje“, koja je na programu u petak 8. avgusta, na RTV 1 u 19.10 i reprizno u 22.40, autorka Sofija Ljukovčan i ekipa Umetničkog programa RTV Vojvodine predočavaju dramatične okolnosti koje su pratile ovaj najznačajniji ćirilični spomenik srpske pismenosti i remek delo srednjovekovne umetnosti.

- Fascinantna je činjenica da je, nakon smrti humskog kneza Miroslava, jedna od najlepših rukopisnih, bogoslužbenih knjiga na svetu, proputovala preko 15. 000 kilometara. Naša emisija svedoči da se nalazila u rukama srpskih vladara, monaha, patrijaraha, ministara, vojnika i kustosa, te da su u novijoj istoriji, u njenoj blizini, neki od njih gubili vlast, imovinu, pa i živote - kaže urednik i autor emisije Sofija Ljukovčan.

Sa nama je podelila i spoznaju da, suprtno gestovima moćnika ovoga sveta, brojni događaji potvrđuju da najviše mesto sa kojeg se odlučuje o sudbini ove Svete knjignje, nad kojom je služena Liturgija prilikom osnivanja manastira Hilandar, nije ovozemaljsko.

Emisija otkriva i kako su se, nakon sedamsto godina, razdvojili Osnivačka povelja Hilandara i Miroslavljevo jevanđelje, koje nešto kasnije prolazi put Albanije, Krfa i Solunskog fronta, te kako je brižno sakrivano od Nemaca, tokom Drugog svetskog rata.

- Ono što je poražavajuća činjenica je da je ovaj bogoslužbeni rukopis iz 12. veka, najviše oštećen u naše vreme - šezdesetih godine 20. veka, a fascinantan je i podatak da je trista stručnjaka sa svih kontinenata istraživalo tekst, liturgijska uputstva, jedinstvenu u svetu simboliku minijatura i čudesne događaje, koji su Božijom promisli doveli do toga da ova Sveta knjiga ostane u srpskim rukama. Naš sagovornik Veljko Topalović otkrio nam je i neverovatne okolnosti u kojima je nastajao prvi faksimil ovog simbola srpskog kulurnog identiteta i državnosti – dodaje Ljukovčan.