NAUKA

Otkrića u snu

Kako je proradila „singer” mašina, šta je Mendeljejev zapisao posle buđenja, šta je usnio osnivač „Gugla”? Snovi genijalnih ljudi, istiniti ili legende, ukazuju na svoj kreativni potencijal u procesu stvaranja

Дмитриј Мендељејев

Ljudi provedu gotovo trećinu svog života spavajući. San je bitan za pravilno funkcionisanje mnogih bioloških funkcija: razvoj, pamćenje i učenje, metabolizam, imunitet itd. To je najviši oblik odmora, koji omogućuje telu fizički i psihički oporavak. Snovi su kao prateći fenomen spavanja još uvek pojava zanimljiva naučnim istraživačima. Osim poznate psihoanalitičke teorije Sigmunda Frojda, koji u snovima vidi nesvesni izraz potisnutih želja i osećaja i koji je snove nazvao „kraljevskim putem do nesvesnog”, i gledišta Karla Junga, koji je smatrao da se proučavanjem snova dolazi do najdubljih istina o čoveku, formulisane su i mnoge druge hipoteze i teorije o snovima koje u osnovi imaju trajnu moždanu aktivnost tokom spavanja. Snovi mogu da podstaknu dublje emocije, kao što su: radost, strah, zbunjenost, čuđenje, ali mogu i da inspirišu čoveka koji sanja. Oni su doprineli mnogim naučnim i drugim otkrićima, što je imalo fundamentalni značaj za razvoj civilizacije. U daljem tekstu biće navedeno nekoliko primera iz oblasti nauke i tehnike.

Najveći naučnik svog vremena, francuski filozof, matematičar, fizičar i fiziolog Rene Dekart, autor mnogih otkrića u raznim oblastima, govorio je da je podstrek za njegova raznovrsna istraživanja bilo nekoliko proročkih snova koje je doživeo u svojoj dvadeset trećoj godini. U noći između 10. i 11. novembra 1619. godine mladi Rene Dekart sanja da se na njegovom stolu nalazi rečnik i zbirka pesama. Pesma na latinskom pod naslovom „Kojim putem ću ići u životu” privlači njegovu pažnju. U tom snu se pojavljuje čovek kome bi Dekart želeo da pokaže ovu pesmu, ali primećuje da knjiga i čovek nestaju. Dekart tada shvata da sanja i ovako tumači san: „Duh istine mi je u snu otkrio međusobnu povezanost svih nauka.” Podstaknut svojim snovima, Dekart je razvio metod deduktivnog zaključivanja primenjiv u svim granama nauke. Njegovi radovi iz fizike i danas su aktuelni, a u matematici nam je ostavio dragulj geometrije – analitičku geometriju.

Albert Ajnštajn je govorio: „Dar sanjanja značio mi je više od mog talenta za akumulaciju svesnog znanja. Proveo sam trećinu života u snu, a ta trećina nikako nije najgora.” Američki fizičar Alan Lajtman napisao je roman, bestseler, o Ajnštajnovim snovima, koji je preveden na više od 40 jezika i koji je i kod nas scenski adaptiran i prikazan.

 

Ajnštajn na sankama

Čitava Ajnštajnova naučna karijera bila je reinterpretacija sna koji je imao kao tinejdžer. U tom snu Ajnštajn je video sebe kako se vozi sankama niz strmu snežnu padinu, povećavajući brzinu tako da su se sve okolne boje spojile u jednu. Ovaj san je inspirisao čitavu njegovu karijeru: razmišljao je o tome šta se dešava kada se dostigne brzina svetlosti.

Još jedan san ga je posebno inspirisao. U snu je šetao pored farme kada je kraj električne ograde primetio stado krava. Kada su krave dotakle ogradu i osetile udar struje, odskakivale su udaljujući se od ograde. Kada je u snu o tom događaju pričao sa farmerom, koji je sve to posmatrao s druge strane ograde, farmer je taj događaj opisao drukčije. On je video da krave skaču u vidu talasa, kao što to navijači rade na stadionu. To je podstaklo Ajnštajna da razmišlja kako percepcija jednog istog događaja zavisi od mesta i vremena posmatranja, odnosno, kako je kasnije dokazao, od deformacije prostora i vremena.

Možda je najpoznatiji san naučnika bio periodni sistem elemenata, koji je sanjao slavni ruski hemičar Dmitrij Mendeljejev. Mendeljejev je dugo bez odmora radio na svom periodnom sistemu. Kada ga je predstavio naučnoj zajednici na sastanku Ruskog hemijskog društva, na pitanje novinara kako je došao do tog otkrića, naučnik je odgovorio: „U snu sam video sto u kome su svi elementi bili na svojim mestima, kako i treba da budu. Kada sam se probudio, odmah sam to zapisao na papir.” Da li je naučnik to zaista sanjao ili je to bila šala za dosadne novinare, ostaće tajna. Ako je naučno otkriće napravljeno u snu, ono je rezultat ogromnog i strpljivog dugogodišnjeg rada naučnika. Kasnije Mendeljejev nije voleo o tome da priča, čak je to smatrao uvredom: „Razmišljao sam o tome godinama, a vi mislite seo sam i odjednom – gotov je periodni sistem.” U svemu ovome je fascinantno da atomske mase mnogih elemenata nisu bile poznate kada je Mendeljejev pronašao periodni sistem!

Jedan od osnivača atomske fizike danski naučnik Nils Bor poznat je po svojoj kvantnoj teoriji atoma. Biografi ovog genijalnog fizičara sa Tehnološkog instituta u Masačusetsu tvrde da je Nils Bor video model atoma u snu. Sanjao je da sedi na zapaljenom gasovitom suncu, a oko njega su kružile planete povezane s njim tankim nitima. Odjednom se gas učvrstio, a „sunce” i „planete” su se dramatično smanjile u veličini. Sunce je bilo u stvari jezgro atoma, a planete elektroni. Nakon toga, Bor je shvatio da je otkrio model atoma koji je toliko dugo istraživao! To otkriće mu je donelo Nobelovu nagradu i više svetskih priznanja.

Benzen, providna tečnost karakterističnog mirisa, danas se koristi u hemijskoj industriji kao rastvarač i kao sirovina za mnoge proizvode (gume, na primer). Naučnici su utvrdili da se molekul benzena sastoji od šest atoma ugljenika i šest atoma vodonika, ali je bilo nepoznato kako su ovi atomi povezani. Nemački naučnik Fridrih Kekule rešio je ovu zagonetku. On je otkrio formulu benzena u snu. Dok je radio, Fridrih je zadremao i sanjao san u kom zmija grize sopstveni rep (drevni simbol ciklične prirode života). Zahvaljujući snu, shvatio je da molekul benzena ne treba posmatrati linearno, pa je izveo formulu u obliku pravilnog šestougla. Fridrih Kekule je bio fasciniran svojim snom pa je na jednom naučnom kongresu svoj govor završio rečenicom: „Gospodo, hajde da proučimo svoje snove, možda ćemo doći do istine.”

Nemački farmakolog i fiziolog Oto Levi tražio je odgovor na pitanje kako se signal prenosi sa jednog neurona na drugi. Još kao mlad naučnik nije se složio sa svojim starijim kolegama da se signal prenosi električnim impulsima smelo tvrdeći da je hemija uključena u prenos nervnih impulsa. Ali trebalo je to dokazati. Sedamnaest godina kasnije, Levi je izveo eksperiment kojim je jasno dokazao ispravnost svoje hipoteze. Ideja za eksperiment je došla neočekivano – u snu. Godine 1921. sanjao je o eksperimentu, odmah je ustao, otišao u laboratoriju i izveo eksperiment na žabljem srcu. Rezultati njegovog istraživanja su postali osnova za teoriju hemijskog prenosa nervnih impulsa, što mu je donelo veliki broj počasnih doktorata i Nobelovu nagradu.

 

Vagner je sanjao operu

Isak Singer se smatra pronalazačem mašine za šivenje iako su u njenom stvaranju učestvovali i mnogi drugi pronalazači. Jedan od značajnih bio je Elajas Hau (Elias Howe). Jedan od problema koji je trebalo Hau da reši da bi mašina funkcionisala bio je gde treba da bude ušica (otvor) igle. Najpre je pokušao da ušica bude na tupom kraju, kao kod obične igle, ali je to otežavalo provlačenje igle kroz tkaninu. Jedne noći Hau je sanjao da se našao među divljacima koji su mu pretili čudnim kopljima na čijim vrhovima su bile rupe. Sledećeg jutra pronalazač je shvatio da ušica igle treba da bude na vrhu, na oštrom kraju igle! I mašina je proradila, kao što i danas radi.

Slavni Tomas Edison, autor mnogih pronalazaka, imao je naviku da drema tokom dana i često se budio sa idejama za nova otkrića. Jednog dana je izjavio: „Nikada ništa ja nisam izmislio, već moji snovi!”

I najveći internet pretraživač „Gugl” vuče koren iz sna. Lorens Lari Pejdž, dvadesetdvogodišnji student Univerziteta Stenford, sanjao je čudan san u kome je mogao da preuzme sve internet stranice na svetu i prouči kako su one međusobno povezane. Kada se probudio, zapisao je šta je video u snu. Ideju iz sna Lari Pejdž kasnije je pretočio u algoritam za pretraživač internet stranica i postao jedan od osnivača moćnog „Gugla” i jedan od najbogatijih ljudi danas.

I konačno, zanimljivost iz domena muzike: Rihard Vagner je tvrdio da je kreaciju za svoju operu „Tristan i Izolda” sanjao i nakon buđenja zapisao.

Bilo da su istiniti ili legende, svi ovi snovi ukazuju na svoj kreativni potencijal u procesu stvaranja. U snu mozak nesvesno tumači i obrađuje informacije koje su već pohranjene u njemu, što često dovodi do rešenja nekog problema, pa i do važnih otkrića.