Flamenko u Beogradu: Inženjer za dirkama klavira

“Flamenko šou – Arome juga” je muzičko-scenski događaj koji donosi jedinstven spoj mediteranskog senzibiliteta, virtuozne instrumentalne interpretacije i autentičnog flamenka, uz spajanje klasičnih i savremenih muzičkih izraza.

(Фото Агустина Рета)

Vrele noći ovog leta biće prošarane raznim umetničkim dešavanjima, a Beograd će, između ostalih ugostiti i poznatog španskog pijanistu Dijego Valdivija, učenika Paka de Lusije, koji će održati flamenko koncert na otvorenom, 6. jula u Luci Beograd.

Ugledni španski pijanista Dijego Valdivija i njegova sedmočlane grupa muzičara i plesača predstaviće se nastupom koji nosi naziv “Flamenko šou – Arome juga”. Na sceni će, pored Valdivije koji svira klavir, nastupiti i gitarista Danijel Valensuela, perkusionistkinja Jolanda Poso na kahonu, violista Huan Migel Kamaćo, violinistkinja Ana Marija Kastiljero, kao i flamenko plesači Mario de los Santos i Judit de la Rosa. Publika će imati priliku da uživa u autorskim kompozicijama kao što su Valdivije, kao i u jedinstvenim interpretacijama poznatih španskih klasika, ali i muzike iz popularnih filmskih ostvarenja kao što su „Igra prestola“, „Interstilar“ i „Poslednji Mohikanac“, a koncert je osmišljen kao audio-vizuelni doživljaj koji spaja flamenko ples, strastvenu muziku i scensku atmosferu juga Španije, prilagođenu modernoj publici.

U razgovoru za Magazin Valdivija, koji je školovan muzičar i elektroinženjer, govori o tome koja profesija mu je primarna, kako je pomirio te dve krajnosti svoje ličnosti, ali i umetničkoj sceni u eri digitalnih medija.

Publika će imati priliku da uživa u scenskom performansu ne samo izvođenju određenih kompozicija. Zašto ste se opredelili za ovakav format? Da li je publika postala zahtevnija u eri digitalnih medija pa je potrebno zadovoljiti više čula tokom nastupa?

Smatram da muzika i ples čine tim. Po mom mišljenju, muzika poziva na kretanje. Osim toga, ona ulepšava svaku predstavu dajući joj dinamiku. Volim da plešem i mislim da je muzika stvorena da se oseća i da se igra. Uz svaku muziku se može igrati. Naš koncert je bogatiji dozom plesa. Danas se društvene mreže muče da privuku pažnju svih čula, a šou je isti. Što je impresivnija, to bolje. Idealno je da publika ne shvati da je prošlo skoro dva sata koncerta i da deluje kratko.

Kada ste komponovali dela koja izvodite i kako su ona nastala?

Oduvek sam bio strastven prema filmu i muzici. Počeo sam da sviram po sluhu kada sam imao pet godina, muziku iz crtanih filmova koje sam gledao na televiziji. Zatim sam studirao na Konzervatorijumu Paka de Lucije u Alhesirasu, gde sam stekao mnoge uticaje, sve od Baha. Kasnije sam upoznao svog gitaristu Danijela Valenzuelu. On je stručnjak za flamenko i poznati jutjuber, pomogao mi je da otkrijem svoju flamenko stranu na intenzivniji način, jer tamo odakle ja dolazim flamenko se oseća na ulicama. To je Andaluzija, Španija.

Dosta nastupate, ali šta izdvajate ipak kao emociju kod publike koja sluša koncerte klasične muzike?Da li to znači da jasna potreba postoji iako se generacije i modeli kulturnog izraza itekako menjaju.

Nastup uživo je uvek mnogo bolji. Osećanja se direktno prenose sa muzičara na publiku. Stvara se magični kontekst. Mislim da tehnologija još uvek ima dug put da nadoknadi u odnosu na nastupe uživo.

Kako ste pomirili svoje dve profesije i gde se one dopunjuju?

Ja sam zapravo muzičar pre nego što sam inženjer. Ali sam počeo da budem plaćen pre kao inženjer, nego kao muzičar. Muzika u mom slučaju je postepeno rasla, što mi je omogućilo da se progresivno prilagodim ovoj veoma jedinstvenoj ličnoj situaciji, kako u pogledu posla, tako i porodice. Sada, ako bih imao infrastrukturu stvorenu za rešavanje 70-80 koncerata godišnje koje trenutno izvodimo..., dobio bih srčani udar. Na početku smo imali 10, zatim 20... i tako dalje, idući iz godine u godinu. Dakle, bilo je progresivno kao što sam već rekao. U stvari, sada sam osnovao i kompaniju za veštačku inteligenciju. Veoma sam aktivan i ne mogu da stanem. Više od svega uživam u muzici, ali uvek je dobro raditi u različitim sektorima. U stvari, što se tiče organizacije muzičkih i inženjerskih kompanija, slično je. Na kraju krajeva, muzika je posao, i važno je uživati u radu. Mislim da je u ovom životu važno uživati, što je ono što nameravam da uradim i kod vas. Radujem se danu kada ću uživati u ljudima u Srbiji.