Postali smo asocijalni
Žao mi je što se mladi danas ne druže. Nije bitan taj mobilni. Bili smo mnogo srećniji bez njega, ističe poznati glumac kojeg ćemo gledati i u drugoj sezoni serije „Derbi u kafani Autokomanda“
Umoran je bio glumac Milenko Pavlov kada smo ga zatekli u garderobi, na kratkom predahu, između snimanje dve scene serije „Derbi u kafani Autokomanda“. Ali, on je uvek raspoložen za ćaskanje i poneku mudru poruku.
- Sada se jako brzo snima i treba velika koncentracija, zato mi, iskusniji glumci, ne dozvoljavamo sebi da budemo loši – odmah u šaljivom tonu kaže.
- Moramo da radimo iskreno, duboko. Jer to žanr komedije zahteva – nastavlja.
U ovoj seriji, koju kao autor potpisuje iskusni sportski novinar Dragiša Kovačević, ima puno podataka o fudbalu, ali i nostalgičnih arhivskih snimaka.
- Mi pričamo kako je nekada bilo. Ne spominje se ovde samo fudbal, već i kako je bilo u doba komunizma, kada je fudbal bio najpopularniji sport, ne samo kod nas. Mislim da smo doživeli velike društvene promene, postali smo asocijalni. Stalno insistiram da se ljudi druže. Nije bitan taj mobilni. Bili smo mnogo srećniji bez njega – vrlo je kritičan Pavlov dok ga snimamo upravo mobilnim telefonom.
Posle Drugog svetskog rata, priča dalje, bile su kamere, radio aparati, kasnije i televizija. Uživalo se i strastveno navijalo.
- U to vreme živeo sam u Rakovici. Moj otac je radio u Industriji motora i u ovom prigradskom radničkom naselju živelo je oko 30.000 radnika. Nedeljom se obavezno išlo na brdo, a to je značilo na Zvezdin ili Partizanov stadion. „Večernje novosti“ su pisale o Zvezdi a „Ekspres Politika“ je bila naklonjenija Partizanu. Tadašnji vlastodršci su to jako dobro radili. Radnička klasa se ponedeljkom, utorkom i sredom međusobno prepirala, da bi od četvrtka počeli da pričaju šta će biti i ko će kome šta uraditi. U to vreme dolazili su u KUD "Dimitrije Koturović", tada veoma popularni radio pevači Radio Beograda. Mija Aleksić i Čkalja vodili su program. Novine su tada bile važne. Sećam se da su kolporteri stajali ispred kapija fabrike i prodavali ih. Dobro je da se kolega Boda i ja sećamo tih vremena i ubacujemo u scenario i neke svoje uspomene, što nam pisac mnogo i ne zamera. Mi smo dobar tandem za ovu seriju – tvrdi, u svom stilu, Milenko Pavlov koji sa Slobodanom Bodom Ninkovićem tumači dva srpska kuma, zvezdaša-milicajca Rašu čija je familija bila za kralja i Srbiju i partizanovca Mileta, zastavnika prve klase iz komunističke, jugoslovenske porodice.
- Sasvim je normalno, srpski, da se kumovi potkače i raziđu. Mi smo dva kuma koja se ne razilaze i sastaju se u istoj kafani. Mislim da će gledaoci rado da gledaju ovu seriju jer šaljemo dobru poruku – smatra naš sagovornik koji primećuje da se danas mnogo toga promenilo i da su kafane nekada bile obavezne, pogotovo pozorišne.
- Međutim, danas se mladi glumci ne druže, što mi jako žao. Imao sam veliku čast da upoznam Momu Kapora koji je bio veoma popularan. Mnogo se tada čitalo. Zatim, Acu Popovića, velikog dramskog pisca. On je bio genijalan, mnogo toga je znao. Žao mi je što se mladi više ne druže jer su im najbolji prijatelji mobilni. Neko novo vreme. Ja ne volim mobilne i trudim se što minimalnije da ga koristim. Jer sve što gledam moram da i da proverim da li je to baš tačno. Ja sam neverni Toma. Ali, mi Srbi smo takvi. Uvek se pitamo – šta je on time hteo da kaže – zaključuje, pomalo šeretski, Milenko Pavlov.
