Sumrak Lovćena: Njegošev zavet

Stotine velikih ličnosti, vladara, naučnika ili umetnika imalo je živote prepune kontroverznih događaja ali je samo jedna od najvećih ličnosti u burnoj istoriji Balkana šest puta sahranjivana (RTS, 25. januara u 21:45)

Капела после обнављања између два светска рата (Wikipedia/Markéta Čcheidzeová)

Večno konačište Petra Petrovića Njegoša razarano je dva puta. Prvo je Austrougarska monarhija 1916. godine želela da na simboličan način rušenjem kapele kazni Crnu Goru i Srbiju zbog otpora i na tom mestu podigne spomenik caru Franji Josifu. Drugi put crnogorski komunisti odlučili su da razruše zavetnu kapelu vladike Rada na vrhu Lovćena, da čuvaru Pećkog trona svuku vladičansku odoru, pogaze njegov zavet i sahrane ga u granitnom mauzoleju.

Rušenjem kapele, za koju su tvrdili da nije njegova nego kapela kralja Aleksandra, hteli su da pokažu da Njegoš zapravo nema nikakve veze ni sa srpskom crkvom, ni sa srpskim narodom.

Njegoševa kapela na vrhu Lovćena postala je mesto velike političke, istorijske posthumne bitke, u kojoj se jedan grob, u raznim erama, pod raznim imperijama, koristi kao raskrsnica u shvatanju pripadnosti vere, narodu ili ideologiji u balkanskoj istoriji.

Porušena kapela od Austrougara, posle Prvog svetskog rata 1924. (Foto Vikipedija)

Radio-televizija Srbije od 25. januara emituje seriju od pet epizoda o burnim zbivanjima vezanim za grobno mesto Petra Drugog Petrovića, po scenariju našeg kolege Nikole Trklje.

U prvoj epizodi govori se o izgradnji kapele i Njegoševoj poslednjoj želji da ga sahrane na vrhu Lovćena. Ipak, kada se upokojio 31. oktobra 1851. na Lovćenu je bilo nevreme, pa je sahranjen u Cetinjskom manastiru. Posle nekoliko godina premešten je u kapelu na Lovćenu, gde je počivao dok Austrougari nisu okupirali Cetinje. Tada počinje posthumni progon vladike Rada…