Zabrane slatkiša, pucanj u prazno
Ako u kući deteta nema ni kockice čokolade, ni keksa, obično se kod drugara te poslastice gutaju bez mere. Ovo je tek jedna od šest najčešćih grešaka roditelja
U svakodnevici gde se pica, čips, pecivo ili pakovanje keksa smatra užinom na školskom odmoru, ali i obrokom kod kuće, teško je najmlađe ubediti da umesto toga jedu brokule i šargarepu, svežu ribu ili kriške jabuke. Ali, iako studije pokazuju da se već u detinjstvu postavlja osnova za prevenciju gojaznosti, bolesti srca i dijabetes, stručnjaci upozoravaju da je potrebno mnogo taktičnosti, strategije i dogovora da se ova misija roditelja uspešno sprovede. U članku u listu „Vašington post” stručnjaci su ukazali na šest najčešćih grešaka u toj roditeljskoj misiji.
1. Bumerang zabranjenog
Proglasiti neku hranu zabranjenom u domu, uvesti stroga ograničenja – biće mera od koje neće biti pozitivnog efekta. Naprotiv, mališani u čijoj kući nikada nema ni slatkiša ni gaziranih pića tu „zabranjenu hranu” prosto će gutati i više želeti u svakoj prilici u kojoj na nju nalete. U studiji Državnog univerziteta Pensilvanije deci u obdaništu bilo je dozvoljeno da jedu kolačiće od jabuke ili breskve koliko žele. S druge strane, u providnu teglu stavljeni su kolači, isto tako zdravi i voćni, za koje je rečeno da ih deca mogu dobiti tek kasnije, kad pojedu one „zdrave”. I kada je konačno otvorena tegla sa „zabranjenim” keksićima pojeli su ih tri puta više u odnosu na one koji su bili stalno dostupni.
Deca kojoj je nešto strogo zabranjivano češće su gojazna i žude za slatkom i masnom hranom. Ovi dokazi iz studija, naravno, ne znače da deca treba da imaju neograničen pristup slatkišima i gaziranim napicima, ali roditeljima su putokaz da kvalitetne hrane i zdravih grickalica mora da bude u kući.
2. Zaboravite na kamuflažu
Neki sajtovi ili priručnici savetuju roditeljima da „podmeću” deci povrće kad god mogu – u raznim jelima i obrocima. Da u paste među testenine stave pasirane tikvice, cveklu... Dodavanje zdravih sastojaka će naravno ishranu činiti zdravijom, ali time deca neće naučiti da jedu raznovrsniju ishranu. Ako u mafinima ima borovnica i jabuka, deca se ne uče da jedu voće, nego mafine! Nutricionisti savetuju da se prave takozvani mostovi za hranu: ako dete voli šargarepu, možda će prihvatiti i ostalu narandžastu hranu – bundevu, slatki krompir... Krompir-pire je most do pirea napravljenog od karfiola. Ako dete voli kukuruz, probajte da dodate neko zrno graška ili komadić šargarepe.
3. Mršava sestra, debeljuškasti brat
Ponekad braća i sestre u istom domu mogu imati potpuno različite navike u ishrani, a što je još gore, mogu imati potpuno različite proporcije. Da jedno dete bude skroz mršavo, a drugo gojazno. Rešenje nije da se debeljuca baci na dijetu, tvrde pedijatri. Pravila ishrane u zajedničkom domaćinstvu treba za oba deteta da budu ista. Mršavku neće biti dozvoljeno da pije kola napitke i jede čips samo zato što je mršav. „Hrana koja je zdrava za jedno dete, zdrava je i za drugo dete”, poručuje čuveni dr David Ludvig, profesor na Harvardskoj medicinskoj školi.
4. Zajednička priprema obroka
Obroke pripremajte u kuhinji zajedno s decom, savet je stručnjaka. Nekada ćete kuvati povrće, nekada spremati poslasticu. Deca koja su u svom domu naučila da pripremaju hranu za sebe kasnije češće biraju takve obroke u školskoj menzi.
5. Upornost se isplati
Istraživanja pokazuju da je ponekad potrebno i 15, pa čak i više pokušaja da se detetu dopadne nova hrana, tako da je greška odustati. Naoružajte se strpljenjem i detetu ponudite novu hranu, bez prisile, ucene, podmićivanja nekom nagradom... Od pomoći mogu da budu vršnjaci koje ste pozvali na večeru, ručak: studije pokazuju da deca dobre i loše navike najbolje stiču u društvu drugara.
6. Pamte se okupljanja za stolom
Okupljanje porodice za stolom radi zajedničkog obroka pamti se više od hrane. Ručak ili večera ne smeju da budu izvor stresa niti bitka s hranom.