DIZAJN U PRVOJ DECENIJI 20. VEKA

Afirmacija „Stila 1900”

Novo po svaku cenu bio je moto svih umetničkih traganja, a tome su doprineli razvoj industrijske proizvodnje i primena električne energije u svakodnevnom životu

Каза Батло у Барселони, Антонио Гауди (Unsplash)

Početak 20. veka obeležila je Svetska izložba u Parizu na kojoj je jedan novi stil – „Stil 1900” doživeo svoju punu afirmaciju. Bio je to stil za kojim je i bukvalno poludela čitava Evropa, a koji se u različitim zemljama različito nazivao – art nuvo u Francuskoj i Belgiji, modern stajl u Velikoj Britaniji, jugend u Nemačkoj, secesija u Austriji, modernizma u Španiji, liberti u Italiji.

Društvo u Evropi (pa i u Americi) bilo je jedinstveno u raspoloženju da se prihvati potpuno nova dekorativna umetnost koja u sebi neće imati ni traga primesa akademskog, imitatorskog, doživljenog i preživljenog. Novo po svaku cenu bio je moto svih umetničkih traganja, a tome su doprineli razvoj industrijske proizvodnje i primena električne energije u svakodnevnom životu.

Ipak, postojaće razlike u kreiranju novog stila, a one će biti oličene u tzv. „vrućoj” i „hladnoj” varijanti.

Belgijanac Viktor Horta, Španac Antonio Gaudi i Francuz Emil Gale, kao i mnogi drugi arhitekti, dizajneri enterijera i nameštaja, inspirisani oblicima iz prirode oblikovali su izuvijane, neobuzdane forme, ukrašavane krivolinijskom dekoracijom do iznemoglosti. Sve je delovalo uskovitlano i očaravajuće, sve je zahtevalo perfekciju izrade i mnogo ručnog rada, sve je bilo ili u pokretu ili u nekakvoj mističnoj simbolici. Taj „lepi užas” očekivao je da mu se dive i da ga vole. Umetnici – arhitekte, staklari, keramičari, dizajneri nameštaja, tekstila, metala, svi su bili angažovani da usklade sve to – od kuće, preko enterijera, do ključa u bravi. Otvaraju se nove škole, pokreću brojni časopisi.

Nasuprot ove „vruće” varijante stajali su „hladni” Britanci, Nemci i Austrijanci, koji su pojam novog tretirali na nešto drugačiji način. Čarls Reni Mekintoš, Oto Vagner, Jozef Hofman privoleli su se geometriji i njihova dela krasi smirenost, uravnoteženost, elegancija. Čuvena Mekintoševa stolica sa izuzetno visokim naslonom u obliku merdevina očarava i danas svojom ekstravagantnom jednostavnošću.

Šta je obeležilo razdoblje između 1900. i 1910.

U periodu od 1900. d 1910. održana je Svetska izložba u Parizu, poleteo je prvi cepelin i poslata je prva poruka bežičnim telegrafom u SAD. Marija Kiri dobila je Nobelovu nagradu za otkriće radijuma, počela je izgradnja Panamskog kanala, a Ajnštajn je predstavio osnove Teorije relativizma.

Ford je proizveo prvi T-model automobila, Klod Mone predstavio je javnosti svoje čuvene „Lokvanje”, Tuluz Lotrek je održao svoju veliku retrospektivu u Parizu, nastali su kubizam i futurizam. Bilo je to vreme Sezana, Klimta i mladog Pikasa, ali i vreme ruskog baleta koji je osvojio Evropu.

Pojavila se knjiga Sigmunda Frojda „Tumačenje snova”, Tomas Man je objavio „Budenbrokove”, a Hajnrih Man „Plavog anđela”.

Te decenije umrli su kraljica Viktorija, Emil Zola, Henrik Ibzen, Pol Gogen, Pol Sezan i Edvard Grig.

Deceniju je obeležio i veliki zemljotres u San Francisku, koji je odneo mnogo žrtava. Londonski frizeri označili su ovo razdoblje stvaranjem prvih trajnih frizura na kosi klijentkinja.

Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs