ZANIMLjIVA SRBIJA

Prilički kiseljak – od slave do zaborava

Od nekada poznate banje s izvorima lekovite vode za razna oboljenja i dobru probavu, u selu kod Ivanjice, ostao samo jedan neuređen izvor

Бане Ђукић из Ариља и даље овде редовно точи лековиту воду (Фотографије: Слободан Јовичић)

Ivanjičko selo Prilike, lepo i čuveno, kojekuda pominju po prvoj našoj satelitskoj stanici, saboru izvorne pesme ili onoj igri reči „Otprilike do Ivanjice osam kilometara”. A odvajkada je znano po Priličkom kiseljaku, banji s izvorima lekovite vode za razna oboljenja i dobru probavu.

Ovde su se nekada posetioci brojali stotinama, a danas su samo ruine i jedan neuređen izvor ostali od te banje, do koje ni putokaza nema.

Nekad lečilište, danas ruinirana zdanja

Uistinu, kad se s puta od Arilja približi Ivanjici i naiđe na skretanje desno za Prilike, nema nijednog znaka da je ovde lekovita banja (a stoji drvena tabla da je ovo selo izvorne pesme). Bez takve oznake je i centar Prilika, gde put vodi pored uređene škole. Kuda do izvora, zapita se zbunjeno namernik, pa pogodi tek ako odavde slučajno krene putem prema Katićima. Tu u blizini naiđe na udolinu među brdima s dotrajalim zdanjima nekad slavnog kiseljaka, za čiju lekovitost se znalo još u 19. veku (ima zapisa da je kneževim ukazom proglašen banjom 1873. godine).

Miodrag Stanković iz Prilika

Evo šta je „Politika” u leto 1936. pisala u tekstu „Prilički kiseljak se pročuo još pre rata kao vrlo lekovit”, autora Siniše Paunovića:

„Prilički kiseljak kao lečilište otkriven je pre nepunih 70 godina. Otkrilo ga je, vele, goveče nekog bogatog seljaka. Kad god bi čobani poterali stoku na pojila, jedan vo bi se odvajao i odlazio u jednu udolinu na nekakav podvodan teren da pije vode. Uzalud su se čobani trudili da oduče vola od toga i nateraju na pojilo s ostalom stokom – on je uvek trčao u kotlinu da se napoji. Slučaj ispričaju gazdi i ovaj proba vodu kojom prilikom otkrije da je kisela. Odmah odseče jedno bukovo stablo, izdubi i spusti na podvodno mesto, te se voda na taj način izbistri i bude mogućno da se zahvata u većoj količini”.

Posle je tu sazidao neku baraku i počeo primati seljake na lečenje. Kasnije umeša se u to i opština koja podigne neku zgradu, a pronalazaču naredi da ukloni svoju baraku, što ovaj i učini. Otvori se spor između opštine i seljaka čije je zemljište na kome je nađena banja. Trajao je 30 godina, posle čega seljak dobije parnicu. Ipak, proda banju opštini za 100.000 dinara.

I tako, banja se danas nalazi u rukama opštine sela Prilika. Još pre rata Prilički kiseljak se pročuo kao vrlo lekovit, a posle rata detaljnom analizom utvrđeno je da leči subakutni i hronični katar stomaka i creva, zatvor i kamen bubrega i bešike i njihovo zapaljenje. Leči zatim ugojenost, šećernu bolest, bolest jetre i kamena u žuči, hronični bronhitis i ostale hronične bolesti. Inače, nalazi se na 700 metara nadmorske visine te je i odlična vazdušna banja. Sada prođe kroz banju u toku sezone hiljadu do hiljadu i petsto posetilaca, najviše seljaka, a ima i Beograđana, Užičana, Čačana. Katkad u leto nagrne toliko sveta najednom da mnogi spavaju po podu i u šumi”, pisala je „Politika” pre 90 godina.

Mnogo je vode od tada proteklo Moravicom i drugim ivanjičkim rekama, a kiseljak u Prilikama svašta je preturio preko glave. Zna se da je ovde u pomenuto međuratno doba – kad je ovo mesto bilo simbol zdravlja i života – svako domaćinstvo izdavalo sobe za goste, a na slobodno mesto čekalo se danima. Postojao je tu i hotel, sa živom muzikom na letnjoj terasi, tada su u kiseljaku radili pošta, prodavnica i mala pijaca.

Ostao je jedan ne tako jak izvor, pokriven i ograđen

Poratno vreme nije umanjilo slavu Priličkog kiseljaka, decenijama su mnogi nastavili da ovde traže leka i oporavka. Pristizale su kolone vozila i ljudi su u gepeke stavljali gajbe s flašama tek natočene lekovite vode.

S kraja 20. stoleća sve to prestaje, banja u Prilikama naglo gubi na značaju. Objekti postaju zapušteni, glavni izvor s najjačim mlazom pored puta je zatrpan (kažu zbog radova na uređenju putnog pravca Katići–Prilike), a posetioci su se proredili. Ni novi milenijum nije doneo boljitak ovom kiseljaku: bilo je nekih pokušaja privatizacije i planova za ulaganja, ali pomaka nimalo.

– Nekad je banja imala i po hiljadu pansionaca, bila poznato turističko mesto. Njen kraj je počeo od devedesetih, kad su u ove objekte bile smeštene izbeglice. Mesto je od tada zapušteno, ali je voda s jedinog izvora još uvek izuzetno kvalitetna. Mnogi svraćaju da je natoče jer im, kažu, koristi za probavni sistem. Moji ukućani rado piju ovu vodu, ja popijem čašu-dve dnevno, a redovno svraćam da napunim flaše. Evo došao sam sada ovde zajedno sa svojim komšijom Acom Jevđovićem kome je 91 godina, on samo ovu vodu pije i uveren je da mu za sve pomaže – kazuje nam penzioner Miodrag Stanković, stanovnik Prilika (živi blizu satelitske stanice) koga smo zatekli dok smo po snežnom danu ove zime posetili kiseljak.

Iz okolnih mesta u Prilike po vodu

Nakon te dvojice starijih ovde je s desetinama plastičnih flaša svratio i mlađi čovek, muzičar Bane Đukić iz Arilja. Priča nam da redovno dolazi po vodu u ovu banju. – Još kao dete navraćao sam s roditeljima, zapamtio priče o njenom kvalitetu i lekovitosti, ovo je prirodna mineralna voda dobra za digestivni trakt. Jedan period nisam dolazio, ali sam zatim imao zdravstvene probleme upravo oko digestivnog trakta, pa sam krenuo redovno da pijem samo ovu vodu. Jednom do dva puta mesečno dolazim iz Arilja po nju i vrlo sam zadovoljan. Zahvaljujući vodi iz Priličkog kiseljaka moj zdravstveni problem sada držim pod kontrolom. Ipak, žalosno je što je ovako zapušteno ovo bogomdano mesto. Prisutna je i nebriga nekih koji dolaze po vodu, pa bacaju koješta okolo. Pored puteva nema nijedne table, ljudi sa strane samo po preporuci znaju kako ovde da dođu. A ovu zdravu vodu treba piti, to svima preporučujem, obožava da je pije i moja desetogodišnja ćerka – rekao nam je za „Magazin” Bane Đukić.

Caption

Stigla i u flaše

S početka sedamdesetih jedno vreme se ovde flaširala mineralna voda „Prilički kiseljak”, pravo na eksploataciju izvora (kako piše na sačuvanoj nalepnici) imala je ivanjička „Ineks Moravica”.

Kako spasiti prirodno blago

Ostala su oronula zdanja – na jednoj vili, nazvanoj „Budimka”, stoji 1936. godina – i nesvakidašnja tišina, te samo jedan ne tako jak izvor, pokriven i ograđen, na kome najuporniji (ima ih i izdaleka) toče lekovitu vodu. Dođu automobilima, napune flaše i balone pa odmah odu, jer ovde nema šta da se vidi. Svima je jasno da je vreme odavno stalo u Priličkom kiseljaku. Da li će iko oživeti ovaj biser prošlosti, stalno se pitaju žitelji tog kraja.