BELEŠKE S PUTA – Lanzarote

Čokoti na ivici pustinje

Na udaljenom španskom ostrvu u Kanarskom arhipelagu uzgaja se grožđe, ali u krajnje neobičnim uslovima: na crnoj, vulkanskoj zemlji pod oštrim vetrovima s Atlantika

Фото М. Влаисављевић

Kada smo obeležili tačke koje želimo da posetimo na udaljenom španskom ostrvu Lanzarote u Kanarskom arhipelagu, vinogradi nam nisu bili na listi prioriteta. Posetićemo ih baš ako nam se namesti, mislili smo, jer vinograda smo se nagledali onoliko po Srbiji.

Ipak, kad smo prošli pored njih zatekli smo gotovo nestvarne prizore. Uverili smo se šta čovek može sve da uradi kada se prilagodi prirodi i njenoj neverovatnoj sili. Ukopani, ograđeni i više raščupani nego uredni – tako su izgledali nizovi vinove loze.

Zasadi u pojedinačnim kraterima

Na prvi pogled, Lanzarote deluje kao poslednje mesto na kojem bi mogao da opstane vinograd. Crna vulkanska zemlja, oštri vetrovi s Atlantika i gotovo pustinjska klima više podsećaju na Mars nego na dom vinske kulture. Ali, upravo je u ovim surovim uslovima nastala jedna od najfascinantnijih vinogradarskih priča Evrope, koja danas privlači znatiželjnike sa svih meridijana.

Srce vinske proizvodnje na Lanzarotu je dolina La Gerija, gde se vinogradi ne sade u redove, već u pojedinačne kratere, lokalno nazvane magaos. Svaka loza smešta se u udubljenje okruženo polukružnim zidom od vulkanskog kamena. Ova jedinstvena tehnika ima dve svrhe: štiti osetljivu lozu od snažnog vetra i omogućava da kapi vlage iz noćne magle ostanu zarobljene u zemlji.

Umesto navodnjavanja, vulkanski pepeo – pikon – deluje kao prirodni sunđer, apsorbujući i čuvajući vlagu zahvaljujući kome čokoti preživljavaju u uslovima gde padavina gotovo da nema.

Iako se na ostrvu uzgaja više sorti, vinska scena Lanzarota najponosnije ističe Malvaziju vulkaniku – autohtonu sortu, koja daje aromatična vina. Posebno su cenjena suva, sveža bela vina, ali i poluslatke varijante koje zadržavaju prirodnu aromu tropskog voća i citrusa.

Iako je erupcija vulkana Timanfaja u 18. veku uništila velike delove ostrva, ona je paradoksalno postala i temelj vinske renesanse Lanzarota. Debeli slojevi pepela pretvorili su se u idealan supstrat za vinograde, a zemljište bogato mineralima daje grožđu note koje se retko nalaze u drugim vinskim regijama sveta.

Podrumi kao kulturno nasleđe

Vinarije danas čuvaju vekovnu tradiciju i svake godine proizvode ograničene serije vina koje turisti rado degustiraju. Mnoge od njih smeštene su u starim kamenim zdanjima okruženim tradicionalnim vinogradima koji su pod zaštitom Uneska.

Zahvaljujući svojoj autentičnosti, vina s Lanzarota postala su simbol ostrva. Lokalni vinari ističu da svaka boca nosi „ukus vulkana”, a da se u svakom gutljaju oseća istorija borbe čoveka i prirode.