U MUZEJU ILUZIJA U BEOGRADU

Dela brutalističke arhitekture

„Geneks kule”, Avalski toranj i Hala 1 Beogradskog sajma simboli su pravca koji je oblikovao vizuelni identitet prestonice u drugoj polovini prošloga veka

Авалски торањ - јединствени тв торањ по троугаоној конструкцији у подножју (Фотграфије Архива Музеја илузија)

Na letnjem programu Muzeja iluzija u Beogradu našla se i izložba „Neotkriveni brutalizam beogradske arhitekture – beton, geometrija i duh epohe”. Za posetioce, dok ih kroz optičke iluzije umesto vodiča prati samo muzika, reč je o „arhitektonskom putovanju” kroz naš velegrad koje otkriva „skrivena i često zanemarena lica ovog moćnog pravca u urbanom pejzažu Beograda”, kako za naš list kaže programska direktorka muzeja Nina Glišić.

 

Plakat izložbe

„Brutalizam, prepoznatljiv po masivnim formama, naglašenoj geometriji i neobrađenim betonskim površinama, oblikovao je vizuelni identitet prestonice tokom perioda njene intenzivne modernizacije u posleratnim decenijama prošloga veka. Iako je nekada izazivao kontraverze, danas ovaj arhitektonski izraz sve češće doživljavamo kao dragoceno nasleđe koje svedoči o ambicijama jednog vremena. Posetioci ture, uz magiju zvuka saksofona, mogu da u našem muzueju iluzija dožive Beograd šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih prošlog vekanaročito uz stare crno-bele fotografije”, kako sagovornica objašnjava.

Tura vodi učesnike kroz priče i anegdote o tome kako su nastajali prepoznatljivi simboli beogradskog brutalizma. Među njima se ističe, smatra sagovornica, monumentalne „Geneks kule” (stambena i poslovna) koje arhitekte nazivaju i „vertikalom Novog Beograda”. Projektovao ih je arhitekta Mihajlo Mitrović 1980. godine u brutalističkom stilu, a nazvane su Zapadnom kapijom Beograda kada su sagrađene na tadašnjem zapadnom kraju grada.  Karakteristični most između dve kule predstavlja metaforu spajanja dva sveta i zamišljen je kao mesto rotirajućeg restorana s pogledom na Beograd, što je bio koncept preuzet iz tadašnjeg retro-futurizma (Šezdesetih su još u modu ušle rotirajuće platforme visokih kula). Međutim, zbog jednog mehaničkog detalja koji je nedostajao, sistem rotacije nikada nije zaživeo, a restoran je zatvoren 1999. godine.

Poslovna kula „Generaleksporta” prodata je privatnim vlasnicima pre dve godine

Avalski toranj, otvoren za posetioce 1965. godine, najviša struktura Beograda, sa visinom od 205 metara, evocira duh inžinjerske hrabrosti i jedinstvenog dizajna, kako kaže sagovornica. To je jedini toranj na svetu koji kao presek ima jednakostranični trougao, a danas se smatra da takvim izgledom simboliše srpsku tronožac-stolicu. Projektovali su ga arhitekta Uglješa Bogunović i Slobodan Janjić, uz konstruktora akademika Milana Krstića, a gradilo ga je preduzeće „Rad” iz Beograda. Šezdeset metara visoku antenu, tešku dve tone tona montirali su majstori „Goše” iz Smederevske Palanke.

Originalni toranj srušen je tokom NATO bombardovanja, a novi je podignut 2010. sa minimalnim izmenama, što ga čini simbolom kontinuiteta i obnove, ističe programska direktorka muzeja.

Posetioci izložbe imaju prilike da saznaju više i o Hali 1 Beogradskog sajma, koja se smatra remek delom od prenapregnutog betona. Građena je između 1954. i 1957. godine i proglašena vremenom za spomenik kulture. „Ova ogromna kupola prečnika 109 metara, bila je i ostala je svetski rekorder u svojoj kategoriji gradnje. Naziv brutalizam i potiče iz francuskog izraza „beton brut” ili grub beton. Kada je Sajam otvoren 1957. mogao je da se vidi i princip funkcionalizma u pristupu Milorada Pantovića modernoj arhitekturi. Konstrukcija od prefabrikovanih polulukova sa složenim sistemom kablova omogućila je da enterijer ostane potpuno slobodan od stubova, stvarajući prostor monumentalnog karaktera”, kaže Glišićeva.

Kako se gradila Hala 1

Ona dodaje da tura otkriva i manje poznate primere brutalizma u Beogradu, gde monumentalnost forme i preciznost proporcija izranjaju iz svakodnevnog okruženja. Posetioci, tačnije, saznaju da su mnoge zgrade projektovane s modularnim pristupom koji omogućuje dodavanje spratova ili promenu funkcije tokom vremena, što je u ređim slučajevima ostalo samo na papiru.

Posebnu dimenziju, kaže, doživljaju donosi završnica obilaska – u ogledalima „infiniti sobe”se beskonačno ponavljaju geometrijski oblici: „Oni tako pretvaraju u simbol arhitektonske ideje o umnožavanju elemenata – istog principa koji je u srži brutalističkog izraza. Ova muzejska tura nije tek edukativno predavanje, već prilika da se Beograd sagleda iz drugačije perspektive. Kroz detalje, proporcije i priče koje oblikuju njegovu brutalističku prošlost i sadašnjost”.

Turističko-edukativna tura u Muzeju iluzija održava se do kraja avgusta, utorkom i početkom od 20 časova, uz prethodne prijave.