BELEŠKE S PUTA: MALTA

Na liticama visoko iznad mora

Ostrva nisu klasična letnja destinacija, barem ne za one koji žele da čitav dan provode na plaži. Zbog geografskog položaja, turistička sezona, koja podrazumeva kupanje u moru, ovde traje od maja do kraja oktobra

Фото: Ивана Дукчевић

Malta, ostrvska državica na krajnjem jugu Evrope, smestila se usred Sredozemnog mora, gotovo na pola puta između Sicilije i Tunisa. Zbog položaja u središtu Mediterana, 90 kilometara južno od Italije i 280 kilometara severoistočno od afričkog kontinenta, istorijski gledano Malta predstavlja jednu od najzanimljivijih kulturoloških fuzija u ovom delu sveta. Izgled Maltežana, arhitektura, podneblje, ali i malteški jezik, najbolji su dokaz specifičnosti ove države.

Na meti brojnih osvajača

Arhipelag Malte čini sedam ostrva, od kojih su Malta i Gozo dva naseljena. Komino, koje se nalazi između njih, poznato je po plažama i vodenim sportovima, dok su ostala četiri ostrva zanemarljivo mala, često tek hridi koje izviru iz mora.

Malta i Gozo relativno su ravni ili blago valoviti, bez šuma ili šumaraka. Ravnica s požutelom obradivom zemljom, oivičena velikim kaktusima tipična je slika ove zemlje.

U velikom delu svoje obale, Malta i Gozo smešteni su visoko na liticama iznad mora. Zbog ovoga Malta nije klasična letnja destinacija, barem ne za one koji žele da čitav dan provode na plaži.

Zvaničan naziv je Republika Malta, a zvanični jezici su malteški i engleski, jezik poslednjeg kolonijalnog vladara. Reč „Malta”, izvedena je iz latinskog „Melita”, naziva ostrva tokom antičkog perioda. Potiče od grčke reči „meli”, što znači „med”, zbog specifične vrste pčela (Apis mellifera ruttneri), podvrste evropskih, koje žive samo ovde i od kojih se i danas pravi kvalitetan malteški med, od majčine dušice ili cveta pomorandže.

Malteški jezik jedini je zvanični semitski jezik Evrope i jedini koji se piše latinicom. Malteški potiče od sicilijanskog arapskog, kojim su se u srednjem veku služili arapski vladari Sicilije. Gotovo 70 odsto reči malteškog jezika ima arapski koren, najsličniji današnjem tuniškom dijalektu arapskog. Istraživanja koja su sprovedena 2016. godine pokazala su da Tunišani i Maltežani dele trećinu reči istog korena u svojim matičnim jezicima i da su u stanju da međusobno razumeju gotovo polovinu izrečenog. Oko 25 odsto malteškog jezika sadrži latinski, tj. italijanski koren reči i oko 10 odsto engleski.

I dalje deo britanskog Komonvelta

Osim izuzetne ostavštine neolitske kulture koju je zaštitio Unesko, prvi osvajači malteškog arhipelaga bili su antički moreplovci i trgovci Feničani, a nakon njih Kartaginjani i antički Rimljani. Potom su stigli Vizantinci, i zatim Arapi iz severne Afrike. Afrikance su oterali Normani sa severozapada Evrope, a njih Kraljevstvo Aragon iz Španije koje je Maltom vladalo sve do 1529. godine. Na Maltu 1509. stižu vitezovi hospitalci prognani s Rodosa nakon opsade Osmanlija, i ovde osnivaju novu krstašku državu. Za njima 1565. stižu Turci. Za vreme opsade osmanlijske flote 1565. godine, mnogo turskih vojnika i njihovih muslimanskih sluga je poginulo. Dva i po veka kasnije, fijasko je doživeo i Napoleon, ali tek nakon dve godine okupacije ostrvlja (1798–1800). Napoleona su proterali Britanci i Malta je 1814. sporazumno postala britanska kolonija. Tek 1964. Malta je stekla nezavisnost i postala republika. I nakon proglašenja nezavisnosti ostala je deo britanskog Komonvelta.

Zbog geografskog položaja, turistička sezona Malte, koja podrazumeva kupanje u moru, traje od maja do kraja oktobra. Prosečna dnevna temperatura vazduha u oktobru je, na primer, između 24 i 30 stepeni, i tokom noći se spusti na 18 do 20 stepeni. Leta su vrela i vlažnost je prilično visoka.

Za razliku od dugačkih, peskovitih i šljunkovitih plaža Grčke, Tunisa ili Turske, malteške plaže su stenovite, osim u centru gradića gde su pretežno uređene, šljunkovite. Malta ne važi za klasičnu letnju destinaciju, ali predstavlja savršen spoj aktivnog odmora (poseta gradu, provod, obilazak muzeja/nalazišta), uz osveženje u moru i na plažama.

Valeta, raskošna prestonica

Raskošna prestonica Valeta, svojevrsni je arhitektonski miks srednjovekovne Evrope, severne Afrike, Mediterana i italijanskog baroka, na jedan potpuno poseban način. Postala je glavni grad 18. marta 1571, pet godina nakon Velike opsade Malte od strane osmanlijske flote, i dobila je naziv po 49. velikom majstoru Malte, vitezu Valeti, koji je tokom opsade bio na čelu odbrane ostrva. Istorijsko jezgro deo je Uneskove svetske kulturne baštine.

U centru starog dela postoje dve glavne, međusobno paralelne ulice koje se protežu čitavom dužinom utvrđenog grada: Trgovačka ulica i Ulica Republike. U njima se nalazi najveći broj restorana i kafea, Nacionalni arheološki muzej i Muzej lepih umetnosti – MUZA, ulaz u podzemna skloništa za vreme Drugog svetskog rata, trg s Operom, nacionalni teatar – jedno od najstarijih, postojećih pozorišta Evrope iz 1731, ulaz u Palatu velikog majstora (s nekoliko muzejskih postavki i kolekcijom od oko 5.000 komada oružja i oklopa – jedno krilo služi kao Predsednička palata), nekoliko crkava i centralna Katedrala Svetog Jovana.

Istureni drveni doksati – lođe

Osim barokne arhitekture koja najviše liči na onu južne Italije, i mediteranskih kuća od okerastog, krečnjačkog kamena, specifičnost ovog ostrva su raznobojni, istureni drveni doksati – lođe na spratovima koje vode poreklo od arapskih kuća severne Afrike i španskog Al Andaluza, elemenata arhitekture Mavara koji su 700 godina vladali Iberijskim poluostrvom, Španijom i Portugalom.

Grobnica 400 vitezova u Katedrali Svetog Jovana

Neke od najlepših ulica su Old Mint i Svetog Pavla. Smeštene na suprotnim stranama, na obodu centra i bliže zidinama, duž ovih ulica nalaze se veliki usponi i padovi, gde se najbolje vidi kako je širenje grada pratilo pejzaž valovitih brežuljaka. Na kraju ulice Old Mint, u daljini se nazire Crkva Svetog Pavla, s velikom kupolom koja se vidi gotovo sa svih prilaznih puteva gradu. U Ulici Svetog Pavla nalazi se veliki broj drvenih kapija koje su nekada pripadale skladištima trgovaca, u neposrednoj blizini luke.

U gradskoj Katedrali Svetog Jovana nalazi se oko 400 grobnica vitezova hospitalaca Suverenog reda Svetog Jovana Jerusalimskog od Rodosa i od Malte – između ostalih, i velikog majstora Žana Parisoa de la Valete, po kojem je grad nakon opsade dobio naziv. U katedrali je smešteno i 8 kapela, koje su posvećene 8 jezika kojim su se služili vitezovi hospitalci Reda Svetog Jovana. Zidove katedrale krase radovi slikara Karavađa, koji je jedno vreme boravio u Valeti, čak završio u zatvoru u „Tri grada”, u tvrđavi u mestu Birgu, jer je došao u sukob s jednim vitezom.

Taksi-gondola do gradića Birgu

S druge strane zaliva, na troprstom poluostrvu nalaze se „Tri grada”, slikoviti, međusobno povezani gradići preko puta istorijskog jezgra Valete. Najznačajniji od njih, Vitoriosa (ili Birgu), bivša je prestonica Malte, u kojoj se nalazi Palata inkvizitora, Pomorski muzej, Crkva Svetog Lorensa i velika citadela Sant Anđelo, odakle se pružaju veličanstvene panorame na čitav grad. Do „Tri grada” stiže se trajektom iz Valete ili taksi-gondolom (do Birgua).