Uporne gljivične infekcije nokta
Lečenje obično traje tri meseca, ali ponekad i više godina i zavisi od zahvaćene površine, starosti pacijenta, brzine rasta noktiju, kao i vrste terapije
Gljivične infekcije noktiju veoma su česte, ali se pomoć lekara potraži obično kada je zahvaćena značajna površina nokta, što otežava i produžava period lečenja, upozorava dr Đorđe Krstić, dermatolog u Gradskom zavodu za kožne i venerične bolesti u Beogradu.
Godišnje doba ne igra značaju ulogu u nastanku, ali ima značajnu ulogu u otkrivanju – nošenjem otvorene obuće više se obraća pažnja na nokte stopala, te se nakon uočenih promena pacijenti češće obraćaju dermatologu.
Razvoju ovih infekcija pogoduju oštećenja nokta, dijabetes, vlažna i topla sredina, kao i loša cirkulacija. Zato je, kako kaže naš sagovornik, vreme od infekcije do klinički vidljivih promena na noktu znatno skraćeno.
Na početku bez vidljivih znakova
– Gljivice dospevaju na nokat kroz sitne povrede, mikropukotine ili direktnim kontaktom sa zaraznim površinama, otpočinjući tako inicijalnu kolonizaciju (naseljavanje) nokta. U ovoj fazi koja traje nekoliko nedelja, najčešće nema vidljivih znakova infekcije. U narednih 30 dana pa do tri meseca gljivice počinju da se šire ispod nokatne ploče. Nokti postaju zadebljani ili jako istanjeni, menjaju boju, gube sjaj, postaju lomljivi – objašnjava dr Krstić.
Ukoliko se infekcija ne prepozna rano i ne započne odgovarajuća terapija, može se proširiti na ceo nokat. Nokti vremenom postaju deformisani, te pored neestetskog izgleda mogu biti i bolni, posebno pri hodu ili nošenju obuće.
Promene najčešće počinju od slobodne ivice nokta (deo koji sečemo), s tim da ukoliko postoji oštećenje nokta (mehaničko, hemijsko itd.), infekcija može početi i na drugim delovima. Prvo se primećuju beličasta ili žućkasta prebojenost, gubitak sjaja, zadebljanje samog nokta ili njegova odvojenost od ležišta.
– Pored infekcija jednog nokta, najčešće noktiju palčeva, mogu istovremeno biti zahvaćeni i drugi nokti, kako na šakama, tako i na stopalima – objašnjava dr Krstić.
Za ove pojave obično se na „optuženičkoj klupi” nađu saloni za negu lepote i SPA centri.
Naš sagovornik kaže da zaista ova mesta nose veći rizik za dobijanje infekcija, ali tek ako nismo sami dovoljno odgovorni i ne nosimo papuče na bazenima ili odlazimo u salone za negu lepote u kojima zaposleni ne vode računa o higijeni instrumenata kojima obrađuju nokte.
– Savesni i školovani kozmetičari dobro znaju da prepoznaju da s noktom nešto nije u redu i da osobu upute dermatologu. Problem nastaje kada pristanu da „maskiraju” promene gel-lakom – ukazuje doktor.
Kada se gel-lakom uradi manikir preko inficiranog nokta, stvara se vlažna, topla i zatvorena sredina, koja je raj za razmnožavanje gljivica. Kako vreme prolazi, sve veća površina nokta biva zahvaćena.
Infekcije su češće na nogama nego na rukama, prvenstveno zbog zatvorene obuće, vlažnog i toplog okruženja u kojem gljivice lako napreduju. Znoj i kondenzacija stvaraju idealne uslove za njihov rast, posebno između prstiju i na noktima. Veći rizik za infekciju postoji kod ljudi koji zbog svoje profesije dugo vremena provode u zatvorenoj obući s lošom ventilacijom.
Osim toga, gljivice se mogu preneti s nogu na ruke (i obrnuto) ukoliko se zaražena mesta dodiruju bez pranja ruku. Takođe, korišćenjem zajedničkih peškira, turpija za nokte i obuće povećava se rizik prenosa.
Najčešći uzročnici ovih infekcija su dermatofiti (poput Trichophyton rubrum), kvasnice (Candida vrste) i plesni. Dermatofiti su najčešće odgovorni za infekcije noktiju (onihomikoza) i kože stopala (atletsko stopalo), dok se kvasnice češće javljaju na rukama, naročito kod osoba koje često dolaze u kontakt s vodom i hemikalijama.
Prenose se i preko zajedničke obuće, peškira…
Infekcije kože na stopalima i noktima leče se između druge i četvrte nedelje. Trajanje lečenja zavisi od površine zahvaćenog nokta, starosti pacijenta, brzine rasta noktiju, primene sistemske i lokalne ili samo lokalne terapije. Obično traje tri meseca, ali ponekad i više godina. Zato je važno što ranije prepoznati infekciju i što pre započeti odgovarajuće lečenje. One su zarazne i mogu se preneti direktnim kontaktom sa zaraženom kožom/noktima, kao i indirektnim kontaktom preko zajedničke obuće, čarapa, peškira, podova u svlačionicama, kadama i tuš-kabinama, bazenima.