NEZABORAVNI SUSRETI BRANKA MIKAŠINOVIĆA

Kraljevski farmer

Princ Tomislav Karađorđević veći deo radnog veka proveo je kao vlasnik i upravnik velike farme i voćnjaka jabuka u Klifordu u engleskom Eseksu

Принц Томислац с Дејаном Стојановићем у Чикагу 1993. године(Фото Википедија)

– Od nekoliko susreta sa princom Tomislavom Karađorđevićem od Jugoslavije, jasno se sećam dva. Prvi je bio u Milvokiju, Viskonsin, devedesetih godina dvadesetog veka tokom jednog srpskog skupa u hotelu „Hilton”. „Glas Amerike” me je poslao da pokrijem ovaj događaj za naš televizijski program za Srbiju. Između ostalih intervjua, dogovorio sam intervju s princom Tomislavom, koji je u to vreme posećivao SAD iz svog doma u ruralnoj Engleskoj.

Ovako se u knjizi „Nezaboravni susreti” (izdanje „Čigoja štampa”) Branko Mikašinović, jedan od vodećih slavista u Americi i novinar „Glasa Amerike” duže od dve decenije, priseća susreta s jednim od najznačajnijih ljudi iz srpske dijaspore u SAD.

Novinar prenosi utisak da je tokom tog intervjua princ Tomislav bio politički neutralan, ali da je bio spreman da pomogne svojoj zemlji, iz koje je njegova porodica bila proterana i kojoj je oduzeto državljanstvo.

Princ Tomislav bio je veoma jak oslonac i blizak svom sinovcu prestolonasledniku Aleksandru, nasledniku prestola i glavi kraljevske kuće Karađorđevića, piše dalje Mikašinović.

Opisuje ga kao „vitkog i visokog čoveka dostojanstvenih crta lica kakve se mogu naći u televizijskim prikazima engleskih aristokrata”.

Takođe, podseća da je izgledao i ponašao se u skladu s ulogom kraljevske figure i zbog toga ga je volelo i poštovalo mnogo sunarodnika.

Drugi susret, opisuje, dogodio se u Vašingtonu deceniju kasnije u poznatom gradskom restoranu „Old ebit gril”, nedaleko od Bele kuće. Sastali su se značajni Srbi iz okoline Vašingtona, uključujući ekonomistu iz MMF-a dr Zorana Hođera i slovenskog kuratora iz Kongresne biblioteke Predraga Pola Pajića. Deo razgovora se odnosio na Tomislavljev novi život u Oplencu kod Topole u Srbiji, gde se trajno preselio na imanje uspostavljeno kao javna fondacija Tomislavljevog dede, kralja Petra Drugog.

Druge teme razgovora ticale su se prinčevog zdravlja, njegovog prilagođavanja novom okruženju i svakodnevnim opštim aktivnostima.

Mikašinović beleži svoj utisak da je te večeri princ Tomislav ili izbegavao direktna politička pitanja ili je želeo da ostane iznad politike.

Podseća da je Tomislav rođen 1928. godine u Beogradu kao drugi od tri sina kralja Aleksandra Prvog i kraljice Marije od Jugoslavije. Osnovno obrazovanje je dobio na dvoru u Beogradu, a potom je pohađao školu Sandrojd u Kobamu, u Engleskoj.

Pric Tomislav (levo) s majkom i bratom Andrejom

Početak Drugog svetskog rata zatekao je mladog princa u školi u Engleskoj. Od 1941. do 1946. godine pohađao je školu Andle, a potom koledž Kler Kembričkog univerziteta 1946. i 1947. godine. Pošto nije bio u mogućnosti da se vrati u Jugoslaviju posle Drugog svetskog rata, jer su vlast preuzeli komunisti ostao je u Velikoj Britaniji. Veći deo radnog veka proveo je kao vlasnik i upravnik velike farme i voćnjaka jabuka u Klifordu u Eseksu, Engleska. Ženio se dvaput. Prvi put princezom Margaritom od Badena, sa kojom je imao princa Nikolu i princezu Katarinu, a drugi put sa Lindom Meri Boni, s kojom je imao princa Mihajla i princa Đorđa.

– Kad su vesti o njegovoj smrti doprle do mene u Vašington, primio sam ih teška srca jer je ovaj čovek, iako nije imao lak život, uvek ostao dostojanstven, miran i savršen aristokrata – zaključuje Mikašinović.