BELEŠKE S PUTA BAHAMI

Na „Ikoni mora”

Kako je izgledalo sedmodnevno krstarenje na prvoj plovidbi najvećeg kruzera na svetu

Snovi se ostvaruju – oduvek sam u to verovala, a na to sam pomislila pred ukrcavanje na prvu plovidbu na zvanično najvećem kruzeru na svetu „Ikone mora” (Icon of the Seas) kompanije „Royal Caribbean”. 

San je zapravo počeo pre tridesetak godina kada je moj brat u „Politikinom Zabavniku”, uz koji smo odrastali, pročitao reportažu o tada najvećem kruzeru na svetu kompanije „Royal Caribbean”. Dao je sebi reč da će jednog dana, kada postane veliki i uspešan, ploviti baš na jednom takvom. I kada je odrastao i postao dovoljno uspešan, ispunio je obećanje, a mene je pozvao da mu se pridružim u ovoj neverovatnoj avanturi.

Isprva sam se dvoumila, bilo je puno razloga da odustanem – američka viza i komplikacije oko birokratije, tekuće obaveze, nikada i nisam bila neki veliki fan kruzera, uvek biram aktivan odmor uz veliko društvo. Sve prepreke su bile brzo rešene, a mlađi sin pridružio se ekipi.

Po savršeno toplom danu, uz blagi vetrić i 25 stepeni ukrcali smo se na kruzer u Majamiju. Uzbuđenje, radost i divnu atmosferu upotpunila je posada koja je putnicima na ulazu delila šampanjac, ljudi su pevali, fotografisali se, spremni da dožive isplovljavanje ovog vodenog džina.

Na brodu je bilo 8.000 duša, gostiju nešto više od 5.000 i 3.000 članova posade. Na obali, po zgradama i terasama ljudi su kao grozdovi bili okupljeni, kako bi prisustvovali ovom istorijskom trenutku. Tu su bile i kamere, dronovi jer su ovaj događaj zabeležile sve svetske medijske kuće, pa se snimak video i na RTS-u.

Sirena je označila početak plovidbe i krenula je sedmodnevna avantura.

Svakoga dana 15.000 koraka po palubi

Moj strah da su kruzeri za bakice i dekice koji žele da se odmaraju i da će ovo krstarenje možda biti pomalo dosadno za avanturistu poput mene odagnan je još u prvim minutima plovidbe. Prilikom ukrcavanja instalirali smo aplikaciju, bukirali sve željene aktivnosti, ulaznice za predstave i šou-programe, jer smo odlučni da hoćemo da probamo baš sve.

Ispostavilo se da je ovo zapravo vrlo aktivan odmor, jer je paluba dugačka gotovo 500 metara i u proseku smo samo na brodu prelazili oko 15.000 koraka svakoga dana.

Od samog početka moj najveći utisak bio je koliko se mislilo o svemu. Na svakom koraku putnik dobija informacije o različitim sadržajima – o bazenima, košarkaškom, fudbalskom i terenu za odbojku, džakuziju na otvorenom, vodenom parku i igraonici za decu, bioskopima, pozorištu, ledenoj dvorani za klizanje, barovima, restoranima, pabovima, diskotekama. Kruzer je zapravo grad zabave i uživanja.

Na ulasku u sobu putnike čeka poklon jer, kako su nam objasnili, mi smo ti koji kreiramo istoriju kruzinga i žele da nam zahvale na tome. I tako svako jutro na jastuku putnika dočekuje neka nova sitnica – bočica za vodu, torba za dokumenta, prostirka za plažu, kačket...

Naš konobar predstavio se kao Princ, iz Indije je, ima ćerkicu od tri godine i zbog nje je na kruzeru. Inače, smene na brodu traju šest meseci tokom kojih zaposleni nemaju nijedan slobodan dan, a dužina godišnjeg odmora kao i bonusi zavise im isključivo od recenzije gostiju. Saznajemo da onaj ko lično po imenu bude pohvaljen u recenziji dobija specijalne beneficije. Koliko god brod bio veličanstven, ono što najviše fascinira su ljudi, ljubazni i spremni da u svakom trenutku učine sve kako bi se putnici osećali veličanstveno.

Drugi najveći utisak je zabavni program na kruzeru. Oduvek sam važila za nekog ko organizuje najbolje žurke i ume fenomenalno da se provodi, ali ovo što smo doživeli prevazišlo je sva očekivanja. Od glavnih atrakcija tu je Vodeni šou, spektakl na i u vodi, u kome učestvuju plesači, skakači u vodu, ronioci, umetničke plivačice i među njima čak četiri nosioca olimpijske medalje.

Tu je i Ledeni šou, spektakl na ledu u kojem više od 30 izvođača izvodi fenomenalne koreografije, piruete i akrobaciju uz specijalne efekte i bajkovite kostime.

Na brodu smo gledali i predstave Brodvejskog teatra. Naravno, tu su i karaoke, kvizovi, takmičenja u znanju i veštinama, bilijar i kuglanje, kulinarske radionice za pravljenje sušija, savršenog roštilja ili slatkih poslastica.

Nevreme na otvorenom moru

Doživeli smo i nevreme na otvorenom moru i moram da priznam da nije bilo svejedno zaspati tu noć a da svaka sličnost s „Titanikom” ne prođe kroz glavu.

Osvanulo je predivno jutro i naše prvo pristajanje na ostrvo Sent Kits, malo i potpuno divlje. Ostrvljani žive za dolazak kruzera, nude suvenire na svakom koraku, ostrvske ture i fotografisanje s majmunčetom za 10 dolara.

Poslednje iskrcavanje je na bajkovitom mestu, privatnom ostrvu na Bahamima koje je u vlasništvu kompanije i na kojem pristaju isključivo njihovi putnici i kruzeri. Ostrvo kao iz bajke – beli pesak, tirkizno more, čarobna priroda i sve u potpunosti prilagođeno i podređeno uživanju. Tu smo se spuštali na najvećem toboganu u Americi, vozili balonom na visini od 140 metara i uživali uz knjigu na plaži, ali i na zabavama na bazenima uz koktele najdrečavijih boja koje možete zamisliti.

Toalete za večeru

Na brodu važi poseban dres kod, svaki dan nas obaveštavaju koja je tema večeri i kakve su toalete predviđene. Tu upoznajemo i Boška koji dolazi pravo iz Podgorice, a koji na kruzeru pušta muziku, daje savete, preporuke i posebnu pažnju, jer „čuš, naši smo”.

Tekst i fotografije Ivana Blečić