Oktopod Oto zavodi red

EPA/PATRICK SEEGER

Oto, hobotnica stara šest meseci, pravi je mali „razbijač”. On se popeo na stranicu svog akvarijuma i prskao vodu na reflektor od 2.000 vati iznad sebe i tako napravio kratak spoj, pa je u celoj prostoriji nestalo svetla. Ispostavilo se da su ga zaposleni u akvarijumu obučili da cilja i prska vodu, ali na posetioce, a ne na lampe. Njega je, međutim, jako svetlo nerviralo, pa je rešio da ga sam ugasi.

Oto je, takođe, viđen i kako žonglira sa krabama koje žive sa njim u akvarijumu, baca kamenje u staklo i rearanžira svoju okolinu.

Stanovnici Koburga, grada u Nemačkoj, u kojem se Oto nalazi, smišljaju nove načine da zadrže Otovu pažnju.

Tako su mu dali šahovsku tablu, a pošto se on uvek prilagođava svojoj okolini, ali čim se šahovska tabla nađe unutra, i on postaje crno-beli. To može da ga zabavlja prilično dugo.

Jednom prilikom, međutim, jednostavno nije želeo šahovsku tablu i izbacio ju je iz akvarijuma.⁠

Hobotnice su izuzetno inteligentne. One poseduju sofisticiranu inteligenciju i pokazuju mnoga ponašanja koja se inače, ne bi povezala sa bićima iz mora. Oktopodi mogu koristiti alate, rešavati probleme i čak se igrati kada im je dosadno. 

Jedinstvena raspodela neurona kroz njihove krake im omogućava da osećaju miris, ukus, dodir i da deluju nezavisno jedan od drugog. Takođe, posedovanje ličnosti i sposobnost učenja i pamćenja lekcija čini snažan argument za visok nivo njihove inteligencije.

Hobotnice su sposobne za ponašanje i neuralnu plastičnost sličnu onoj kod kičmenjaka, mada se dve trećine njihovih neurona nalaze u nervnim kablovima u kracima, koji su sposobni za složene refleksne radnje bez kontakta sa mozgom.