Deda Mraz je stigao sa partizanima
Božić Bata ili Deda Mraz? Koji je "naš", pa dakle i darežljiviji? "Isto je to, nema razlike", brzo uzvraća dr Vesna Marjanović, etnolog, iz Etnografskog muzeja u Beogradu, koja je, radeći doktorsku disertaciju o maskama, bila u prilici da se pozabavi i Božić Batom koji je nekada "stanovao u ovim našim krajevima". Možda je tačnije rečeno: Božić Bata se nije vratio iz Drugog svetskog rata, iako su ga deca volela i rado čekala poklone koje im je taj čikica ostavljao u čistoj čarapi. Poznavalac naših običaja podseća da je socijalističko društvo u nekadašnjoj jugoslovenskoj državi, u nameri da suzbije svetkovanje Božića kao religioznog praznika, mnoge rituale prebacilo na praznovanje Nove godine.
"U drugoj polovini prošlog veka smišljeno je prekidan prirodni usmeni, tradicijom ustaljeni obrazac prenošenja porodičnih i lokalnih rituala božićnih praznika. Ustaljeni obrasci dobijali su novu formu. I pored svega, čini se kako je ritual darivanja dece opstao kao izraz univerzalne ljudske želje povezivanja praznovanja svake godine novog života", objašnjava naša sagovornica.
U Srbiji, u drugoj polovini 20. veka, deci u pohode počeo je da dolazi Deda Mraz do tada ne tako čest u našoj kulturi.
– U seoskim sredinama Vojvodine uobičajeno je bilo, do druge polovine prošlog stoleća, da mališane daruje muškarac maskiran u svetog Nikolu ili, poput posleratne kombinacije, Božić Bate i Deda Mraza (na primer, u Banatskom Novom Selu), Deda Božić, prerušeni komšija ili neki bliski rođak. Božić Bata, darodavac, donosilac darova deci deo je stare tradicije kod Srba graničara.
E sad dolaze devedesete prošlog veka, nekome je opet "došlo u glavu" da se uvede javno spaljivanje badnjaka i slavljenje Božića.
– Iako na ovim prostorima nije bilo dvoumljenja da li Deda Mraz kao pojava ostaje u novogodišnjim spektaklima, razmatrano je i kako oživeti starog Božić Batu. Tako na primer, pojedinci, naročito pripadnici novoosnovanih partija (poput Srpske radikalne stranke ili Narodne seljačke stranke) tragali su za "izvornim" likom i obraćali su se molbom da im predstavim tzv. tradicionalni kostim Božić Bate koji bi više odgovarao nacionalnom entitetu Srba, to jest kako bi i takvim primerima izvršili uticaj na svest o poreklu i "srpsku decu povratili pravoslavlju", podseća dr Vesna Marjanović na "istorijski preokret" u bliskoj prošlosti.
Ovakav postupak, smatra etnolog, ukazuje da je maskirani darodavac bio neophodan u lancu izgradnje nacionalnog identiteta, mada u srpskoj mitologiji i tradicionalnoj kulturi nije postojao u tom obliku, već je prihvaćen iz srodnih kulturnih obrazaca drugih zajednica koje su se vremenom ustalile na prostoru Srbije. Ali, da se ne vraćamo na sveca, zaštitnika dece, sirotinje i mornara koji je pre sto i više godina postao ikona potrošačkog društva i zaštitni znak kompanije Koka-Kola. Opstaje Deda Mraz. Božić Batu nešto slabo pominjemo.
A Deda Mrazova garderoba, da li je podsećala na Božić Batinu od pre rata?
– U periodu posle Drugog svetskog rata maskiranje i ponašanje Deda Mraza darodavca bilo je usklađeno sa našim kulturnim područjem, shvatanjima i tumačenjima maskiranog lika – nosio je opakliju ili bundaš okrenut dlakom naopako, glavu je pokrivao šubarom i imao je bradu od bele vune ili kučine, dok su mu obrazi bili narumenjeni – primećuje dr Vesna Marjanović, dok je današnji Deda Mraz odeven u pantalone i bluzu crvene boje opšivene belim krznom, ima crvenu kapu sa vrhom za čiji kraj je pričvršćena okrugla krznena lopta. Ima belu bradu i brkove, najčešće načinjene od vate. Obrazi i nos su mu narumenjeni. Nosi džak ili veliku torbu s dečjim igračkama i slatkišima preko ramena, a u ruci mu je zvono kojim najavljuje svoj dolazak.
Bilo kako da se zove, deci je, ipak, najbitnije da dekica s poklonima dođe, a odrasli neka se zabavljaju raspravljajući dilemu: Deda Mraz ili Božić Bata?
6.1.2008.
