„Kroatizmi” u Srpskom rječniku
Veljača, grah, kruh, nogostup, obitelj, ocat, punac, rujan i brojne druge „hrvatizme” pronaći ćemo u – Srpskom rječniku, koje je „skupio i na svijet izdao” Vuk Karadžić
Poštovani čitaoci,
u ovoj rubrici od sada ćete imati mogućnost da čitate tekstove objavljene u Kulturnom dodatku „Politike”. Za početak, odabrali smo mali izbor iz ovogodišnje produkcije. Ubuduće, između dve subote postavljaćemo po nekoliko tekstova dnevno iz aktuelnog broja.
Vaša „Politika”
Stavljajući u naslovu „kroatizme” u navodnike, u najmanju ruku, već izražavamo sumnju da je reč o istinskim kroatizmima. Ali, izgovorimo li ili napišemo neku od reči koje, u produžetku, nabrajamo, zameriće nam da se nepotrebno koristimo hrvatizmima: veljača, večer, grah, žlica, zdjela, kolovoz, korota, kotar, križanac, krijes, kruh, lipanj, listopad, mimohodac, nogostup, obitelj, objedovati, obljetnica, ožujak, ocat, očali, prosinac, punac, rujan, svibanj, siječanj, skrb, srpanj, studeni, susjed, tanjur, teka, tiskati, tisuća, travanj, tratina, uvjet, ufati se, hrbat, cesta.
Da li je baš tako? Idući od stranice do stranice, sve pobrojane i mnoštvo drugih „kroatizama” pronaći ćemo u – Srpskom rječniku, „istumačenom njemačkijem i latinskijem riječima”, koje je „skupio i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić”, u Beču, „u štampariji jermenskog namastira”, 1852. godine. Mnogo, mnogo ih je više nego što ih je ovde moguće ispisati. Sakupio ih je da bi dopunio Rječnik iz 1818. godine; u Predgovoru istače kako „ovoga posla radi, putovao sam kojekuda, kao n. p. u Hrvatsku, Dalmaciju, Dubrovnik, Boku i Crnu Goru”. Vuk je od Srba „sva tri zakona” slušao i zapisivao reči, a takvih Srba je bilo na čitavom štokavskom području. Grô reči je zapisao u južnim i jugozapadnim krajevima, katkad i naznačivši gde ih je čuo: korota i očali u Crnoj Gori; žlica i tratina u Hercegovini; obljetnica u južnim, zdjela i objedovati u jugozapadnim krajevima; obitelj u Dalmaciji. Vrlo je zanimljivo da je ocat i tisuća čuo i zapisao u Negotinskoj Krajini. Reč uvjet je zapisao u Dubrovniku kao i slovenske (srpske) nazive svih 12 meseci.
Ko je u Dubrovniku Vuku diktirao srpske reči kad, danas, u ovom starom, lepom gradu gotovo da Srba, osim turista, nema? Nema, a bilo ih je baš. Među znamenitim Srbima katolicima rođenim u Dubrovniku behu i: Ivan Dživo Gundulić, Ruđer Bošković, sveštenik i istoričar Ivan Stojanović, Valtazar Bogišić, Mavro Orbini, Ivo Vojnović, filolog Milan Rešetar i slikar Marko Murat.
Pustimo da na gore postavljeno pitanje odgovori Austrougarska svojim popisom žitelja, 31. decembra 1890. godine. Prema tom popisu, srpskim jezikom su govorila 5.823 stanovnika (87 odsto ukupnog stanovništva grada i okoline), italijanskim 677, mađarskim 384, nemačkim 263, češkim 48 i poljskim šest. U gradu i okolini niko nije govorio hrvatskim jezikom. Od podele Rimskog carstva 1054. godine, ovde su u ogromnoj većini živeli Srbi katolici, kao i po čitavoj Dalmaciji i ostrvima. Papa Lav Trinaesti (1810–1903) javno je i pismeno priznao Dubrovčanima da su Srbi. Najzad, jedan od utemeljivača hrvatske istorije Natko Nodilo, u svom delu Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka (JAZU, Zagreb, 1883, sveska 65, strane od 92. do 128), napisao je: „U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo – kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni.”
Isto beše i u Crnoj Gori. Gde god da bi došao, Vuk je slušao i zapisivao reči srpskog jezika od Srba „sva tri zakona”, od pravoslavaca, katolika ili muhamedovaca. „U Crnoj Gori žive sve sami čisti i pravi Srbi, koji govore srpskijem jezikom, a ima ih oko 300.000 stanovnika. Većina su pravoslavne vjere, a ima ih nešto malo rimokatoličke i muhamedanske vjere, ali treba znati da smo svi srpskoga porijekla i srpske narodnosti”, piše, pod odrednicom „Narod”, u Zemljopisu Kraljevine Crne Gore za učenike trećeg razreda osnovnijeh škola, štampanog na Cetinju 1911. godine. Da nešto sad Vuk, po drugi put, bane u Crnu Goru, sačekalo bi ga pet nacija i pet jezika! A tako je malo vremena prošlo od Zemljopisa.
