BELEŠKE S PUTA: TARIFA

Južnije od kraja sveta

Uprkos ustaljenom ubeđenju da je Gibraltar najjužnija tačka Pirinejskog poluostrva, moguće je preći još četrdeset kilometara prema jugu, sve do evropske prestonice surfovanja na vetru, zone „Herkulovih stubova”

Поглед на плаже са сурферима (Фотографије Срђан Јовановић www.serbianontheroad.com)

Pomalo u senci velikih turističkih atrakcija Andaluzije, mali primorski grad Tarifa svojim zanimljivim položajem i sadržajima uspeo je da se izbori za veliki broj posetilaca iz svih delova sveta.

Najveći broj dolazi zbog surfovanja na vetru: upućeni kažu da su ovde najbolji uslovi za skijanje na vodi u Evropi. Takođe, veliki broj turista prođe kroz ovaj grad na putu ka Maroku, koji je vazdušnom linijom udaljen nekih 14 kilometara i može se videti sa španske obale.

Polazna tačka ka Maroku i Africi

Veliko i moderno uređeno pristanište, s graničnim prelazom i carinskim terminalima, predstavlja polaznu luku za rute trajekta i trgovačkih brodova. Njihovo najčešće odredište je grad Tanger (ili Tanžer) na severu marokanske i afričke obale.

Tarifa deli Sredozemno more od Atlantika i predstavlja najkraći „most” između Evrope i Afrike. To je jedan od razloga što je ova najjužnija tačka evropskog kontinenta bila naseljena još u doba praistorije. U antička vremena, pomorci su vodama Sredozemlja dolazili u zonu „Herkulovih stubova”. Jedan kraj nalazio se na Gibraltarskoj steni u Evropi, a drugi je najverovatnije bio Džebel Musa u Maroku. Pomorci su verovali da ih iza „Herkulovih stubova” čeka istinski kraj sveta.

Geografski i strateški položaj ovog mediteranskog grada bitno je uticao na njegovu dalju sudbinu, istoriju i arhitekturu.

Tokom vekova, ovde su se smenjivali osvajači: Feničani, Rimljani, muslimani i hrišćani. Pretpostavlja se da grad nosi ime po jednom od prvih osvajača, Berbera, Tarifa ibn Malika, vojskovođe iz 710. godine.

Kalif Omejada Abd el Rahman Treći je 960. godine podigao utvrđenje, čije su zidine među najočuvanijim u Španiji. Hrišćani su osvojili tvrđavu 1292. pod vođstvom kralja Sanča Četvrtog Hrabrog, a nekoliko godina kasnije odigrao se događaj koji je zamku dao ime i doneo slavu. Kralj je poverio odbranu grada guverneru Alonsu Perezu de Guzmanu Dobrom koji je, iako ucenjen otmicom sina, odbio predaju utvrđenja i prkosno dobacio nož kidnaperima. Zbog nesvakidašnjeg žrtvovanja i herojskog čina, tvrđava danas nosi njegovo ime.

Posetiocima je posebno interesantan pogled s tvrđave, koji seže sve do Rif planina u Maroku, preko Gibraltarskog moreuza po kome plovi nepregledna kolona trgovačkih brodova. Interesantno je spomenuti i da je čuveni pisac Paulo Koeljo smestio radnju svog bestselera „Alhemičar” baš u grad Tarifa.

Beskrajne plaže

U neposrednoj blizini grada nalaze se prelepe peščane plaže, duge neverovatnih 38 kilometara. Neke su prepuštene isključivo surferima i jedriličarima, a na drugima se nalaze kafići, ležaljke i tereni za odbojku na pesku. Turističke agencije povremeno organizuju posmatranje kitova, koji često plivaju ovim vodama.

Relativno blizu Tarife nalaze se i čuveni gradovi Andaluzije: Kadiz, Marbelja i Malaga, a na nekih 200 kilometara i jedan od najlepših gradova Španije – Sevilja. Ukoliko se odlučite da posetite Gibraltar, morate imati britansku vizu, koja naše građane košta oko 110 evra, a procedura za njeno dobijanje veoma je komplikovana.

Izazov za surfere

Na beskrajnim peščanim plažama, zahvaljujući specifičnom geografskom položaju, jaki vetrovi omogućavaju bavljenje ovim izuzetno atraktivnim sportom. Veliki broj klubova na obali iznajmljuje kompletnu opremu, a u ponudi je i odgovarajuća obuka instruktora, nakon koje se možete relativno brzo pridužiti brojnim surferima. Tehnologija je laka: vetar se „hvata” padobranom koji služi kao pokretač. Nekada može biti izuzetno jak nalet koji podigne surfera u visinu. Promenom ugla padobrana oslobađa se višak vučne sile i surfer se vraća na talase. Upućeni kažu da se veoma brzo „ulazi u fazon”, pokreti postaju rutina, a onda počinje uživanje u ovom relativno novom i skupom sportu, punom adrenalina.

Od vojnog utvrđenja do atrakcije

Hiljadu godina je utvrđenje služilo potrebama vojske, a 1989. je predato građanima na upravljanje. Danas je tvrđava nezaobilazna turistička atrakcija: između drevnih zidina su savremeno oplenjeni prostori ukrašeni prelepim fontanama, brojnim kafićima i restoranima, prodavnicama suvenira.