Ruski domaćin u srcu Šumadije
Otkako se pre šest godina iz Jekaterinburga doselio u Prnjavor kod Batočine i neplanirano počeo da se bavi seoskim turizmom, Mihail Golupcov sam pravi sajder od jabuka, slatko od dunja, domaći sir i hleb...
Na jednom proplanku na kraju puta odakle puca pogled na Kragujevac i okolinu, Rus Mihail Golupcov je svio svoj novi dom. Odabrao je idealno mesto za život u prirodi, a istovremeno nadomak urbanog okruženja. Došao je ovde s porodicom da bi tu zauvek ostao. Šta ga je iz velikog ruskog grada Jekaterinburga dovelo u malo selo Prnjavor kod Batočine?
– Tamo gde smo do sada živeli leta su kratka i blaga, a zime duge i oštre, temperatura padne i do minus 45 stepeni Celzijusa. Previše je sumornih dana s oblacima i maglom i to je teško podneti. Ovde je klima izvanredna. Padnu i kiša, i sneg, ali znaš da će opet brzo ogrejati sunce. Međutim, nije to jedini razlog. Razmišljao sam, Srbija je jedina zemlja u Evropi s kojom mi Rusi nikad nismo ratovali. To je dobar osećaj. Čini mi se da su ovde ljudi prema nama posebno gostoprimljivi i srdačni. U drugim državama nismo tako dobrodošli i to sam video na primeru svojih prijatelja koji imaju stan ili kuću u nekim drugim zemljama – kaže Mihail, koga ovde svi znaju i zovu Miša.
Kuću kupili, voćnjak sadili
Kuću su kupili pre šest godina, a zastalno se doselili 2019. Polako su uređivali dvorište, sadili voće, sređivali postojeće objekte i dograđivali nove po Mišinom projektu, koji je njegov dugogodišnji prijatelj arhitekta samo malo popravio. Miša je građevinski inženjer i razume se u graditeljstvo.
Pošto ima probleme s kičmom, prvo je za sebe napravio zatvoreni bazen da bi nastavio s plivanjem kao terapijom. Onda je shvatio da je glupo uložiti toliki novac, a da niko više ne koristi te blagodeti, pa je odlučio da napravi i apartman za goste, kako bi još neko osim njega mogao da uživa. Tako je neplanirano počeo da se bavi seoskim turizmom. Biznis u Rusiji je prepustio poslovnom partneru i od toga redovno dobija svoj deo profita, tako da konačno može da odahne i posveti se onom što mu zaista pričinjava zadovoljstvo.
– Ljudi stižu sa svih strana tokom cele godine. Saznaju jedni od drugih, pa dođu na vikend, a mnogi ostaju i duže, opčinjeni šumama, proplancima, livadama, vodom, vazduhom, pogledom i zalaskom sunca, koji je ovde kao najlepša pozorišna predstava. Mnogo toga je ovde namenjeno aktivnom odmoru: fitnes centar, bicikli i sala za stoni tenis i skvoš, pa ko šta voli, nek izvoli. Tako „opijeni” na kraju dana utonu u san iz kojeg se bude uz cvrkut ptica – slikovito opisuje naš sagovornik, prisećajući se jednog Grka koji je nedavno svratio jer mu se pokvario auto, misleći samo da prespava, otkloni kvar i nastavi dalje, a ostao je tri dana.
Proces pravljenja sira
Miša, kao pravi domaćin, mnogo toga priprema sam: sajder (penušavo alkoholno piće od jabuka), slatko od dunja, domaći sir i hleb.
Hranu takođe lično priprema, a na meniju nema „mali milion” jela, već je to, takoreći, porodični ručak.
– Pripremiću naravno i nešto posebno ako se najave prijatelji koji nešto slave i žele poseban specijalitet. Ali u principu, to što jedemo mi, jedu i gosti. Sve zavisi od toga koje namirnice ću toga dana naći na pijaci. Jedino se rukovodim time odakle mi gosti dolaze. Ako su iz Rusije, želim da probaju nešto srpsko, na primer paprikaš ili burek. Za Ruse koji žive i rade ovde već neko vreme pripremam rusko jelo, kao što je boršč, zbog nostalgije. Srbima služim nešto atraktivno kao što je pilav s tartufima. Sve spremam po sopstvenom osećaju i uvek ispadne malo drugačije od onoga na šta su navikli – kaže Miša, kome je kuvanje hobi od detinjstva. Bilo mu je zanimljivije da čita kuvare i recepture za pravljenje vina nego detektivske romane i fantastiku.
S obzirom na to da Mišina supruga Vera nema afiniteta prema kuvanju, njoj je pripala uloga spremačice. Nije mala promena u odnosu na poslove vezane za žurnalistiku, koje je obavljala u Rusiji, ali se ne žali:
– Završila sam filološki fakultet i doktorirala. Kratko sam radila kao novinar, a onda postala direktor jedne velike kompanije koja je izdavala najtiražnije magazine posvećene modi i opremanju kuće. Poslednjih desetak godina bavila sam se teškim temama iz oblasti biznisa. U tim časopisima objavljivane su ispovesti poslovnih ljudi o sticanju novca, o problemima, greškama, tragedijama... I odavde radim jedan projekt onlajn, zove se „Pametna sreda”. Ipak, ne žalim za tim poslovima, jer sve štampane novine imaju velike probleme i jedva opstaju – iskrena je Vera, koja umesto svega toga Kada organizuje grupe i aktivna je na „Fejsbuku”.
Ima još jedno zanimanje, zapravo hobi, kojem je posvećena svim srcem.
– Kao studentkinja sam plesala bodi-balet i time se i sada bavim. U Kragujevcu živi jedna poznata i neverovatna plesačica, Sandra Paunovski, koja je bila šampionka Jugoslavije. Mlađa je godinu dana od mene, a ja imam 47. Za mene je neverovatna sreća što sam se srela s njom. Zbog pandemije još ne mogu da držim časove većim grupama, pa sam počela da plešem s gostima. Volim i da pevam. I moj sin je u Rusiji bio profesionalni pevač u ruskom horu „Kapela dečaka i mladića” iz Jekaterinburga. Oni prvenstveno pevaju ruske narodne pesme, duhovnu muziku i dela savremenih kompozitora. Pre izvesnog vremena gostovali su u Ruskom domu u Beogradu. Plakala sam kada sam čula kako u njihovoj izvedbi zvuči „Đurđevdan”. Maksim obožava tu pesmu – ispričala je ne skrivajući emocije.
Miša ima tri ćerke i svaka je za život odabrala grad u nekoj drugoj državi. Jedino se njihov sin Maksim još nije osamostalio. On je ove godine završio prvi razred kragujevačke gimnazije i za kratko vreme se sasvim uklopio u novu sredinu.
Planovi vezani za Srbiju
– Pošto sam znao da ćemo se preseliti u Srbiju, na vreme sam počeo da učim srpski jezik. Društvo me je lepo prihvatilo. Imam kontakte sa starim prijateljima, ali stekao sam i nove ovde. Idem kod njih i oni dolaze kod mene, slavimo rođendane i zabavljamo se. Naravno, pomažem i roditeljima. Moj osnovni zadatak jeste da kosim travu, čak mi otac i plaća za to jer želi da me motiviše za rad. Obavljam i druge poslove. Recimo, u jesen cepam drva. Učestvujem i u pravljenju pića, sira, hleba. Otac se bolje razume u tehnologiju, a sada i meni otkriva tajne. Možda će mi to koristiti u životu – kaže Maksim, uveren da se neće vratiti u Rusiju. Verovatno će upisati neki fakultet u Beogradu. Sviđa mu se taj grad i često ide tamo, ali ne bi sasvim napuštao ovo prelepo imanje.
Njih troje su se već navikli na ovaj način života. Ništa im ne nedostaje i odmor im nije neophodan. Ali, vole da putuju, pa će ovog leta otići u Grčku na more, jer zbog pandemije tu želju nisu mogli da ostvare prošle godine, te su zato letovali u Bugarskoj. Iskoristiće trenutnu poziciju da obiđu i zemlje u okruženju – Sloveniju, Hrvatsku, Makedoniju…
S komšijom kupio kravu
– S komšijama se dobro slažem, pa smo zajednički kupili kravu (već imamo i tele) i od svežeg mleka pravim kačkavalj vrlo prijatnog ukusa po receptu iz Rusije koji sam modifikovao po svom. Takav se na pijaci ne prodaje. Nadam se da od ove sezone više neću morati ni jabuke da kupujem, već ću od roda iz svog voćnjaka praviti sajder. Ima šest vrsta, neke su kisele, neke gorke, neke slatke, ali sve imaju poseban miris i kada se to pomeša, biće izvrsno piće – pohvalio se Mihail.