ĆASKANjE SA MARIJOM KILIBARDOM

Ne moramo baš sve

Kada dođemo u četrdesete godine, shvatimo koliko smo sebi nametale pritisak i ultimatum da moramo sve. A kada će duša da nam odmori, pita se voditeljka Marija Kilibarda, koja danas otvoreno priznaje da je majčinstvo promenilo i njen odnos prema poslu i prema sebi

Марија Килибарда (Фото промо/ ТВ Уна)

„Od kada sam postala majka, ništa mi više nije teško, jer sam, za razliku od prvih 45 godina života, konačno organizovana“, kaže uz prepoznatljiv osmeh Marija Kilibarda, voditeljka kviza „Jedno pitanje“ na TV Una.

Ipak, iza te organizacije stoji i jedno važno priznanje – da ne mora baš sve.

Kada je njena ćerka Senja imala nepuna četiri meseca, Marija je pokušala da se vrati poslu, ali je ubrzo shvatila da za to još nije bila spremna.

– Te dane sam preplakala. Htela sam da se vratim kući. Navikla sam sebe i sve oko sebe da ja sve mogu, ali nije baš tako. Konačno mogu sebi da priznam da ne mogu baš sve u isto vreme – iskrena je Kilibarda.

Danas, kaže, radi mnogo manje nego ranije. Ako bi morala da napravi poređenje, procenjuje da se poslu sada daje tek tridesetak odsto u odnosu na nekadašnji ritam.

– Prvi put sam sebi priznala da se ne može i ne mora sve. Ako nešto ne može da bude na zadovoljavajući način i onako kako očekujem, onda ga neće biti uopšte.

Kviz bez guglanja

Marija je trenutno domaćin kviza „Jedno pitanje“, a veruje da kvizovi i u eri veštačke inteligencije imaju posebnu draž upravo zato što publika želi da se igra sopstvenim znanjem.

– Moja mama ima ekipu koja obožava kviz i kaže mi da niko tokom emisije ne uzima telefon da traži odgovore. Igraju do kraja, čak se i raspravljaju. To su ljudi koji vole igru i ne žele sami sebi da je pokvare.

Majčinstvo ju je, kaže, nateralo da se zapita i koliko žene same sebi nameću gotovo nemoguće standarde.

– Kada dođemo u četrdesete, shvatimo koliko smo sebi nabijale pritisak i ultimatum da moramo sve. Pitanje je – kada će duša da nam odmori, kada mozak? Kao da su dosada ili lenčarenje nedozvoljeni jer tada nismo produktivne. A kako da budemo ako nikada ne odmaramo?

Danas pokušava da bude što prisutnija u odrastanju svoje dvogodišnje ćerke i da joj ne prenosi sopstvene strahove i brige.

– Često uhvatim sebe da odem predaleko u brigama i onda kažem: „Vrati se u rikverc.“ Ovo je najlepši period, daj joj da bude dete. Oni su kao mali sunđeri, sve upijaju i osećaju.

Mama na televiziji

Jedna od najslađih porodičnih scena dogodila se kada je Senja prvi put ugledala mamu na televiziji. Toliko se uznemirila da su morali odmah da ugase ekran.

Kada se Marija vratila kući, predložila joj je da zajedno pogledaju mamu „na poslu“.

– Bila je presmešno zbunjena i sve vreme me je držala za ruku, kao da proverava da li sam zaista tu pored nje.

Na TV Una već postoji i ideja za Marijinu autorsku emisiju, ali ona ne želi ništa da požuruje.

– Kada se budem osećala spremno i kada Senja malo poraste, realizovaćemo je. Ne želim da propustim nijedan minut njenog odrastanja. Toliko sam je dugo čekala da sada samo želim da budem tu i da aplaudiram.