Speces: Ostrvo nenametljive lepote i diskretnog luksuza
Devojke sa slamnatim šeširima silaze sa trajekta i na trenutak zastaju. Pred njima se otvara prizor koji ne liči na uobičajeni doček na grčkom ostrvu: zelenilo se spušta gotovo do same obale, između krošnji proviruju stare raskošne vile koje podsećaju na vreme kada su ovde letovale bogate atinske porodice, a duž luke se nižu elegantne kuće u neoklasičnom stilu sa balkonima, drvenim šalonima u boji i dvorištima okruženim visokim zidovima.
Još nema plana. Samo želja da se krene u avanturu.
Speces je jedno od Saronskih ostrva u Egejskom moru i pripada oblasti Atika. Od najbližeg kopna, Peloponeza, udaljen je svega oko pet kilometara, trajektnim linijama povezan je sa atinskom lukom Pirej, a do njega se može doputovati i sa susedne Hidre. Dovoljno je blizu Atine da do njega možete stići relativno lako, a dovoljno udaljeno da čim kročite na ostrvo, počnete da zaboravljate na svakodnevnu žurbu.
Turizam na Specesu počeo je da se razvija još početkom 20. veka, kada je Sotiros Anargiros, bogat i uspešan biznismen koji je mladost proveo u SAD, odlučio da se vrati na ostrvo svog detinjstva. Sa sobom je doneo ideju da Speces pretvori u prestižno odmaralište, pa je izgradio hotel „Posejdon”, koji je na ostrvo privukao svetsku elitu.
Hotel je ubrzo postao omiljeno mesto za odmor imućnih Atinjana i odigrao važnu ulogu u razvoju turizma na ostrvu.
I danas ostrvo privlači ljude koji traže nenametljiv luksuz. Umesto ogromnih hotelskih kompleksa, ovde se više oseća atmosfera privatnih vila, dobrih restorana, jedrenjaka i dugih večeri kraj mora. U uskim ulicama Specesa nema one uobičajene vreve, koju očekujete od popularnog grčkog letovališta.
Zbog toga Speces ima reputaciju jednog od najotmenijih, ali i najdiskretnijih grčkih ostrva.
Na Specesu živi oko 4.000 stanovnika, a gotovo svi su nastanjeni u istoimenom gradu, jedinom većem naselju na ostrvu. Ipak, ono što posetioci najpre primete nije broj stanovnika, već ono čega nema, a to su automobili.
U samom centru dozvoljena su samo taksi i vozila za dostavu, dok lokalni autobusi povezuju grad sa plažama i mestima izvan centra.
Ostrvo izgleda kao da je napravljeno za šetnje ili istraživanje pešice ili brodićem od plaže do plaže, od jedne stare vile do druge, kroz ulice kojima prolaze samo motorčići, bicikli, električna vozila na tri točka i nadstrešnicom, kao i tradicionalni fijakeri, koji kao da su stigli iz nekog drugog vremena. Vožnja od Nove do Stare luke košta od 15-18 evra, a obilazak ostrva 30, ali cene nisu fiksne i podložne su dogovoru.
U srcu grada nalazi se Dapija, glavna i nova luka, oko koje su smešteni brojni kafići, restorani i prodavnice, kao i većina znamenitosti. Od nje se lako stiže do starih gradskih ulica, sa buticima, trgova i zgrada koje svedoče o bogatoj prošlosti ostrva.
Jedno od prepoznatljivih mesta je Rolohiju, glavni gradski trg, kojim dominira karakteristični toranj sa satom.
Nedaleko od luke nalazi se i katedrala Agijos Nikolaos, jedno od najvažnijih istorijskih mesta na Specesu. Upravo ovde je 3. aprila 1821. godine podignuta zastava nezavisnosti ostrva, na početku Grčkog rata za nezavisnost. Crkva je prepoznatljiva po visokom zvoniku od mermera i nalazi se na svega nekoliko minuta hoda od luke.
Miris borova i stare vile
Istorija Specesa, međutim, seže mnogo dalje u prošlost. U antičko doba ostrvo je nosilo ime Pitiusa (“ispunjeno borovima”), što se povezuje sa njegovim gustim borovim šumama. Taj prirodni pejzaž i danas je jedno od njegovih najlepših obeležja.
Poseban šarm Specesa, međutim, leži u sporom ritmu života, zvuku konjskih kopita po kamenim ulicama i starim kućama koje podsećaju na vreme kada su ovde letovale bogate atinske porodice. Na ovom ostrvu putovanje kao da počinje tek onda kada ostavite automobil iza sebe.
Najlepše kuće na ostrvu nisu nastale kao dekoracija za turiste. One su ostaci vremena kada je ostrvo živelo od mora i kada su njegovi kapetani i brodovlasnici sticali veliko bogatstvo.
Od 18. veka stanovnici su razvili snažnu trgovačku flotu, a bogatstvo stečeno trgovinom vidljivo je i danas u velikim kamenim kućama nekadašnjih kapetana. Mnoge od njih sačuvane su u tradicionalnom naselju, zbog čega šetnja kroz Speces više podseća na obilazak živog istorijskog grada nego na klasično letovalište.

Posebno su upečatljive kuće uz obalu: velike, ali nenametljive, sa debelim kamenim zidovima, visokim prozorima, drvenim kapcima i dvorištima ispunjenim zelenilom i ukrašenim čuvenim mozaicima od oblutaka.
Upravo ti mozaici, “votsalota”, koji se nalaze i na pločnicima u Novoj luci, jedan su od prepoznatljivih detalja Specesa. Od sitnih belih i tamnih kamenčića pravljeni su geometrijski i dekorativni uzorci, pa se čak i običan prolaz kroz dvorište pretvara u mali deo lokalne istorije.
Plaže skrivene među borovima
Za razliku od nekih najpoznatijih grčkih ostrva, Speces nije prvenstveno destinacija za masovni turizam. Njegova lepota nalazi se u malim uvalama, borovima koji se gotovo spuštaju do mora i kristalno čistoj vodi.
Već iz daljine se vide različite nijanse plave koje okružuju uglavnom kamenitu obalu.
Od Dapije počinje obalni put prema Staroj luci. To je jedna od najlepših šetnji na ostrvu. Sa jedne strane su vile i stare kuće, a sa druge more. Povremeno se začuje zvuk kopita, razgovori, zvona bicikala, talasi i zujanje motora.
Speces je jedno od onih grčkih ostrva koje možete, ali ne morate da osvojite za jedan dan. Nije slučajno što je decenijama omiljeno među imućnim Atinjanima, poznatim gostima i članovima nekadašnje grčke kraljevske porodice.
Za one koji na Speces dolaze bez kraljevskog protokola, najbolji deo dana počinje kada se krene prema plažama. Za one koji vole da istražuju, najbolje je iznajmiti bicikl ili krenuti brodom u obilazak ostrva. Obalni put oko Specesa dug je oko 25 kilometara i mnogo plaža, kako uređenih, tako i divljih, skrivenih.
Agija Marina udaljena je svega desetak minuta od Dapije i danas je jedna od uređenijih plaža, sa restoranima, barovima i mogućnostima za sportove na vodi.
Agija Anargiri je najduža plaža ostrva, dok je Agija Paraskevi posebno zanimljiva zbog borova koji se spuštaju gotovo do mora. Tu je voda izuzetno bistra, aposebnu draž ima borova šuma koja pravi hlad.
Plaža Zogerija je smeštena u maloj uvali okruženoj borovima, sa tirkiznom vodom i tavernom koja radi tokom letnje sezone. Veći deo uvale najlakše je dosegnuti brodom.
Stara luka
More oko ostrva nikada nije potpuno isto, a pejzaž se menja zajedno sa svetlom, oblacima i vetrom. U avgustu sunce prži, dani su dugi, a večeri su posebno prijatne. Kada se temperatura spusti, šetnja uz obalu postaje jedan od najlepših delova dana.
Poseban doživljaj predstavlja vožnja brodom oko ostrva. Tek sa mora možete da vidite koliko je Speces zapravo zelen i koliko su njegove obale razuđene.
Ovde se vrlo brzo shvati koliko je vetar važan deo života na ostrvu.
Egejski vetar može u jednom trenutku da učini dan savršenim za boravak na plaži, a već nekoliko sati kasnije da potpuno promeni atmosferu. Talasi postaju veći, more dobija tamniju boju, a miris borova postaje još intenzivniji.

Stara luka, Palio Limani, kako je nazivaju Grci, nije samo mesto za barke i riblje restorane. Tu još postoje tradicionalna brodogradilišta u kojima se drveni brodovi grade i popravljaju.
To je jedan od detalja koji Speces čini drugačijim. Dok na jednoj strani gledate luksuzne jahte, koje noću osvetljavaju more ispod sebe, nekoliko metara dalje možete videti majstore kako rade na tradicionalnim drvenim plovilima. Pomorska tradicija ovde je još živa.
Speces je ostrvo gde se luksuz ne razmeće, a bogate porodice dolaze zbog mira.
U blizini se nalazi i svetionik, a područje oko njega je obraslo, naravno, borovima. To je jedno od najlepših mesta za večernju šetnju.
A kada se sunce spusti, nova luka Dapija ponovo oživi. Ljudi sede uz more, brodići i trajekti ulaze u luku, dok se u Staroj luci pune stolovi restorana.
Speces je mesto koje vam dozvoljava da ga upoznajete polako. A kada jednom uhvatite njegov ritam, postaje vam jasno zašto se ljudi ovde vraćaju. Neki zbog mora, neki zbog istorije, neki zbog društva i luksuza.
A neki, jednostavno, zato što na Specesu imaju osećaj da leto još uvek može da traje malo duže.
Devojke sa slamnatim šeširima koje su ujutru sišle sa trajekta, sada se vraćaju sa plaže. Kosa im miriše na more, na koži još imaju tragove soli, u ušima zaglušujuću buku zrikavaca (“tsitsikija”), a iza njih ostaje još jedan dan pun novih uspomena sa zelenog ostrva. Sutra će iznajmiti bicikle, vodeni taksi, neki mali čamac ili će se voziti kočijom do neke druge plaže, gde će sedeti u hladu starog bora i gledati kako se u daljini menjaju boje mora.
Omiljeno mesto kraljevske porodice
Veza sa grčkom kraljevskom porodicom nije samo deo turističke priče ostrva.
Bivši grčki kralj Konstantin Drugi i kraljica Ana-Marija godinama su provodili vreme u ovom delu Grčke, posebno u Porto Heliju na Peloponezu, preko puta Specesa. Ostrvo je bilo mesto na kojem su članovi porodice mogli da provode leto daleko od gužve i velike pažnje javnosti.
I danas unuci bivšeg grčkog kralja gotovo svako leto provode na ostrvu, pa se često mogu sresti u kafićima i klubovima.
Speces je postao pozornica i jednog od najpoznatijih kraljevskih događaja u savremenoj istoriji Grčke.
Princ Nikolaos, drugi sin Konstantina Drugog i Ane-Marije, venčao se 25. avgusta 2010. godine sa Tatjanom Blatnik upravo na Specesu. Ceremonija je održana u manastiru Svetog Nikole. Mlada je na venčanje stigla tradicionalnom konjskom zapregom, a mladoženja je, sa druge strane, stigao morem porodičnim brodom Afroessa iz Porto Helija.
Na ostrvu su se tada okupili brojni pripadnici evropskih kraljevskih porodica i evropske aristokratije.
Bubulina čuva luku
Na samoj luci stoji spomenik ženi koja je postala jedan od prepoznatljivih simbola Specesa - Laskarini Bubulini. Rođena je 1771. godine u Carigradu, ali je najveći deo života provela na Specesu, gde je postala bogata brodovlasnica i jedna od najvažnijih ličnosti Grčkog rata za nezavisnost od Osmanlija.
U vreme kada ženama gotovo da nije bilo mesta u vojnom i političkom životu, Bubulina je imala sopstvenu flotu, finansirala pripreme za ustanak i učestvovala u pomorskim borbama. Njeni brodovi nosili su, a ona je lično komandovala pomorskim operacijama.
Njen lik danas dočekuje posetioce upravo tamo gde su nekada pristizali njeni brodovi sa oružjem i ljudstvo, robom i vestima iz sveta.
U blizini se nalazi i kuća Bubuline, danas muzej, u kojem se mogu videti predmeti povezani sa njenim životom.