Čuvar starih šuma
Šetnja šumom u ove tople dane prilika je za brojne zanimljive susrete. Ako ste se zatekli u starim bukovo-hrastovim šumama i naišli na krupnog tvrdokrilca pepeljastosive boje sa četiri velike crne mrlje na leđima, imali ste sreću da upoznate bukovu strižibubu (Morimus funereus), jednog od najprepoznatljivijih, ali i najugroženijih stanovnika naših planina.
– Sa svojim predugačkim antenama i karakterističnim pepeljastosivim telom ukrašenim sa četiri tamne, somotaste mrlje, ovaj tromi džin izgleda kao da je upravo izašao iz nekog epskog fantastičnog filma – kaže Cviko Todić, master inženjer šumarstva sa Han Pijeska u Republici Srpskoj, ne krijući simpatije prema ovom, kako ga naziva, šumskom samuraju.
Iako pripada porodici strižibuba, ne može da leti jer su mu pokrilca srasla. Kreće se isključivo peške, polako i dostojanstveno, zbog čega ga je lako uočiti na oborenim deblima i panjevima.
– Ovaj neobični insekt jedan je od čuvara šumskog balansa. Pripada grupi saproksilnih insekata, čije se larve hrane isključivo mrtvim ili umirućim drvetom, najčešće bukvom i hrastom. Zato imaju važnu ulogu prirodnih reciklera koji pomažu obnavljanje šumskih ekosistema. Za zdravo i živo drveće potpuno su bezopasni – objašnjava Todić.
Prema njegovim rečima, bukova strižibuba je i svojevrstan pokazatelj očuvane prirode.
– Prisustvo ove vrste na nekom lokalitetu svojevrstan je sertifikat da je šuma stara, očuvana i bogata životom. Iako je u narodu poznata kao bukova strižibuba, može se pronaći i na drugim vrstama: hrastu, jasenu i topoli, kao i na drugom listopadnom, ali povremeno i četinarskom drveću. Naseljava Balkansko poluostrvo, Mediteran i srednju Evropu, a u Bosni i Hercegovini prisutna je širom zemlje, naročito u očuvanim planinskim šumama – ističe naš sagovornik.
Zbog uništavanja i degradacije šuma, ova vrsta se u mnogim zemljama nalazi na listama ugroženih vrsta. Uvrštena je i u Dodatak II Direktive o staništima Evropske unije, što znači da su države članice obavezne da štite njena staništa. Bukova strižibuba zaštićena je i Bernskom konvencijom.
Zašto je toliko važna i zašto je moramo čuvati?
– Zbog intenzivnog krčenja starih šuma i uklanjanja palog drveća, Morimus funereus gubi svoja prirodna staništa. Zbog toga se širom Evrope, pa i kod nas, nalazi na crvenim listama strogo zaštićenih vrsta – kaže Todić, koji preko svoje izuzetno posećene stranice „Gorštak.hp” pratioce informiše, ali i edukuje.
On ima i jednostavnu molbu za sve ljubitelje prirode:
– Ako je sretnete na šumskoj stazi, nemojte je dirati niti pomerati sa njenog puta, osim ako joj neposredno preti opasnost. Iskoristite priliku da napravite zanimljivu makro fotografiju, jer je bukova strižibuba izuzetno fotogeničan i strpljiv model. A zatim nastavite svoj put sa osmehom, znajući da koračate kroz zdravu, očuvanu i živu šumu.
