„Animal Reskju Srbija” – decenija borbe za životinje

Jedna od najhumanijih organizacija u našoj zemlji trenutno broji oko sedamdeset članova, ali to nije dovoljno za obim posla

Фото „Анимал Рескју Србија”

– Najupečatljiviji slučaj bio nam je kad smo izvlačili štene iz rupe, trajalo je više od devet sati. Kada smo ga izvukli u početku nije davao znake života, pokušali smo da ga oživimo, a kada je počeo da se pomera, odveli smo ga kod veterinara i uspeli da ga spasemo. Ljudi koji su ga pronašli su ga kasnije udomili. Mrvica sada živi jako lep život – podelio je Aleksandar Gavrić, osnivač „Animal Reskju Srbija”, organizacije koja je 15. marta proslavila deseti rođendan. Na ideju da osnuje „ Animal Reskju Srbija”, Aleksandar je došao još 2014. godine za vreme poplava u Obrenovcu.

– Prvo su počeli da me zovu na Adu Ciganliju u Avantura park, da spasavam mačke sa drveta. Onda sam išao u Obrenovac u vreme poplava i kada sam video koliko je životinja podavljeno, rešio sam da se posvetim njihovom spasavanju. Pozvao sam nekoliko prijatelja, sve koje znam da se bave alpinizmom, ronjenjem, spasavanjem... Trebalo mi je vremena da odlučim da neke obaveze prepustim u životu, a mi smo septembru 2015. registrovali organizaciju u APR-u i već u martu krenuli sa radom – ispričao je Gavrić.

Četrdeset hrabrih i požrtvovanih volontera, tog dana počeli su da brinu o onima koji su nemoćni. Od tog trenutka do danas ostali su Aleksandar, Irena i Sanja, dok su ostali zbog raznih okolnosti bili prinuđeni da napuste organizaciju ili da ostanu, ali ne kao aktivni članovi. Trenutno broje oko sedamdeset članova, što i nije dovoljno za obim posla koji imaju.

– Dešava se da nam fali ljudi koji bi dovezli hranu iz Pet šopova sa kojima sarađujemo. A znamo da u Beogradu i drugim gradovima ima dosta ljudi koji vole životinje, ali ne mogu da postignu da pomognu, koliko možemo zajedno, zato ih uvek pozivamo da nam se pridruže – apelovao je Gavrić.

Posao kojim se bave nije nimalo lak, svaki dan se pojavljuju novi izazovi, a naša zemlja po ovim pitanjima zaostaje za inostranstvom.

– Strane zemlje imaju više sluha za životinje, volonterski centri su veći, a primer je i London, tamo smo išli na praksu u okviru BATERS akademije. Prvi dan smo bili deprimirani, kod njih 95 odsto donacija ide na životinje. Na ulici se mogu videti samo psi i mačke sa ogrlicama. Međutim, drugi dan smo se zainatili i pokazali da možemo to da donesemo u Srbiju i evo radimo na tome već deset godina– dodao je Gavrić.

Problem pasa i mačaka lutalica je rešiv, ako bi se u njegovo rešavanje uključili i država i grad. Kao i kada bi se više pažnje posvetilo poštovanju Zakona o zaštiti životinja.

Organizacija se finansira uglavnom od donacija iz inostranstva, kao i firmi i ljudi koji su radi da pomognu. Država im je izašla u susret u vreme pandemije 2020. godine, kada su bili jedna od retkih organizacija koja je dobila dozvolu za izlazak u vreme „lokdauna”. Tada su sproveli akciju preko 20. 000 šetnji, upoznali i sprijateljili dosta sugrađana, a i nahranili 7.000 napuštenih pasa i mačaka.

Vremenom su otkrili da je glavni problem u manjku edukacije, jer se u našem narodu deca uče da je pas lutalica opasan, a da mačka može da ogrebe, slepi miš se upliće u kosu...

Zato su pokrenuli i – „Mjau au ekspert” akciju namenjenu osnovcima od trećeg do petog razreda, sa ciljem da deca nauče kako da se postave prema napuštenim životinjama, kako da reaguju kada vide veću grupu pasa, kako da reše problem nasilja i da prijava nije „tužakanje”, već pomoć osobi koja unutrašnje nezadovoljstvo rešava maltretiranjem nemoćnog bića.

To je samo jedna od pedeset akcija koju obavljaju i ona koju su najponosniji. Takođe, sa radom je počela i veb-aplikacija za digitalno udomljavanje– „Tiket tu houm” kako bi se zaustavila zloupotreba životinja.

– Predupredili smo sistem, i u njega ubacili sve znanje koje imamo i sve načine za koje znamo kako se zloupotrebljavaju životinje. Oni koji budu udomljavali preko aplikacije znaćemo za njih jer sve mora da bude transparentno. Primetili smo da je velika grana šverca u Srbiji, i da se one izvoze u zapadne zemlje i tamo preprodaju za razne namene. Kroz ovu aplikaciju želimo da razdvojimo „ko živi od životinja” i „ko živi za životinje”, ovu akciju nam je finansirao „Lidl” – objasnio je Gavrić, i dodao da je i „posesivna kupovina” u vreme praznika, rođendana još jedan od razloga što na ulici imamo lutalice. U prostorijama „Animal Reskju Srbija” nije moguće udomiti u toku novogodišnjih praznika i Dana zaljubljenih. A tu je i akcija „Udomi, ne kupuj” koja je više apel da treba dati šansu i mešancu sa ulice.

Pored ovih novijih aktivnosti, spremaju se za letnju sezonu. Tada se gradom mogu videti različiti bilbordi sa natpisima – „i mi smo žedni”, „ja ne nosim obuću” i jako bitna „vaših par minuta njihova večnost” – gde ljudi nisu ni svesni da ostavljanje ljubimca u ugrejanom automobilu može biti kobno.

Zimske akcije usmerene su na edukaciju o pirotehnici, zaštitu životinja od petardi, pravljenje skloništa od hladnoće, izvlačenje iz hladnih ili zaleđenih reka i jezera.

Trenutno u našoj zemlji najugroženiji su psi i mačke, ali i slepi miševi.

„Sakrij kosu, može da ti se slepi miš uplete”, rečenica kojom su plašene generacije. Aleksandar demantuje tu tvrdnju i apeluje na ljude da ih ne teraju, i da im obezbede mesto za sklonište. Oni se hrane insektima, a naročito komarcima što je u letnjim danima neophodno.

Još jedan od velikih problema u našoj zemlji je i manjak svesti o značaju sterilizacije i kastracije. Kao i ostavljanje štenaca i mačića u kanalima, deponijama i pored auto-puta.

Trenutno su u većini gradova dostupne besplatna sterilizacija i kastracija.

– Problem nije u ljudima, oni nisu loši, samo nisu dovoljno edukovani. Iz dobre namere mnogi ptice hrane hlebom i pecivima, što je za njih kobno. Mnogi ne znaju da su mešanci mnogo zdraviji i otporniji od rasnih pasa, pa posežu za kupovinom dok psi na ulici umiru. Mi smo tu da probudimo svest i usmerimo – zaključio je on.

Koliko god bilo problema za svako postoji rešenje, a iz organizacije optimistično poručuju da su od početka rada do danas videli napredak i nadaju se da ćemo iz godine u godinu biti sve više svesni i obraćati pažnju na živa bića koja ne znaju da govore.