Šarenko opasnih manira
Vilinski konjic insekt prelepog izgleda i predivnih krila, šarenih boja u stvarnom životu je grabljivac koji odlično lovi i u potrazi za plenom prelazi kilometre
Svet vilinskih konjica izuzetno je šarenolik, atraktivan i elegantan. Samo malobrojni znaju da se iza izgleda tog prelepog insekta krije vešta grabljivica čija je uspešnost napada najveća u svetu insekata. Zato ne čudi što im je Zavod za zaštitu prirode Srbije podario izložbu koja je do 28. februara otvorena u Galerije nauke i tehnike SANU.
Ova bića koja se rađaju iz vode specifična su po mnogim osobinama, a neka od njih i nama ljudima idu u prilog.
– Na „meniju” vilinskih konjica su drugi manji leteći insekti koji žive iznad vode, a među njima su komarci. Ali, ne žive vilinski konjici samo u blizini vode. Ima dosta vrsta koje se mogu videti kako lete daleko u potrazi za drugim staništima i hranom, pa se mogu naći i u šumi. U toj potrazi za hranom prelaze kilometre. Inače, jedna od najvećih migracija insekata vezana je upravo za vilinske konjice. Neke njihove vrste znaju da pređu put odjednom od Madagaskara i istočne Afrike preko Indijskog okeana do Indije gde se razmnožavaju u drugoj generaciji – objašnjava Aca Đurđević, jedan od autora izložbe i stručni saradnik Zavoda za zaštitu prirode Srbije.
Kad odrastu, kaže, ne jedu veće od sebe. Ali dok su u larvenom stanju, gde su takođe potpune grabljivice, proždiru sve pred sobom – i krupnije vrste insekata, sitne ribe, punoglavce, pa čak i male žabe.
– Vilinski konjic se, u zavisnosti od vrste, razmnožava i iz vode i na obali. Jajašca polaže na vodu ili ispod nje, pojedinačno ili u paketićima, ili u biljkama izbuši rupu i tu ostavlja svoj „podmladak”. U početku se iz jajašaca izlegu minijaturne larve, koje su takođe vrlo halapljive. U zavisnosti od vrste mogu brzo da porastu. One iz bara razvijaju se za šest do devet nedelja, ali one sa staništem u tekućim i velikim vodama mogu da „rastu” i nekoliko godina. Zbog toga i najveći deo životnog ciklusa vilinskih konjica bude larveni, a odrasle jedinke žive nekoliko nedelja. Oni nema stadijum lutke, već larva raste i presvlači se nekoliko puta. Kada dođe vreme za poslednje presvlačenje jedinka se pričvrsti za neku biljku, koru drveta ili kamen. Njen spoljni skelet, koji podseća na vanzemaljca, tada puca sa leđne strane i iz njega se „rađa” odrasli vilinski konjic. Ta košuljica se zove egzuvija i nama je značajna jer na osnovu nje možemo da utvrdimo o kojoj vrsti je reč i sigurna je potvrda razmnožavanja neke vrste vilinskog konjica na određenom terenu – naglašava on.
Najviše vilinskih konjica po brojnosti na našem području, registrovano je u okolini Bele crkve, sa rekom Nerom, zatim u Specijalnom rezervatu prirode Zasavica i u Niškoj kotlini. Na tim lokacijama zabeleženo je po više od 40 vrsta.
– Vilinski konjic je poznat po svojoj ljubavnoj igri. U toku udvaranja ženka i mužjak načine oblik koji liči na srce. Kod vilinskih konjica postoji oblik kanibalizma. Može se u retkim slučajevima dogoditi da ženka pojede mužjaka ali ako je baš gladna i to nema veze sa parenjem. Prirodni neprijatelji ovog insekta su ptice, vodozemci, a posebnu opasnost za sitnije i nežnije vrste predstavljaju pauci – objašnjava Đurđević.
U poslednje tri godine na teritoriji Srbije otkrivene su četiri nove vrste. Dve su nađene u okolini Niša, jedna u okolini Leskovca.
– Oni nisu tipični predstavnici naše faune već pripadaju mediteranskom podneblju, što je najverovatnije rezultat klimatskih promena. I to što su nađeni na tom području govori koliko su Južna i Velika Morava kao koridor za prolaz životinja od međunarodnog značaja – naglašava Đurđević i ističe da je četvrta vrsta nađena u okolini Kraljeva na području za koje se priprema zaštita.
Postoji oko 6.300 vrsta
U svetu postoji oko 6.300 vrsta vilinskih konjica, a u Evropi ih obitava oko 146. Četiri vrste sa tog spiska su „prolaznici” iz Severne Amerike i Azije, a za 142 je potvrđeno razmnožavanje u Evropi. Kod nas je zabeležena 71 vrsta, što je izuzetno visok procenat. Mnoge vrste se smatraju ugroženim posebno one koje imaju specifične zahteve prema kvalitetu vode i nalaze se i na našoj i na međunarodnoj listi zaštićenih vrsta.
Počeci istraživanja vezuju se za Josifa Pančića
Prvo pominjanje imena vilinski konjic nalazi se u drugom izdanju „Vukovog riječnika”, a prvi počeci istraživanja vezuju se za Josifa Pančića, i njegove obilaske terena sa polaznicima Liceja.
Ime ovog insekta vezuje se i za istraživanja polaznika Druge Beogradske gimnazije koji u sa svojim profesorima putovali po Srbiji i svoja zapažanja sve sa latinskim nazivima i preciznim opisima publikovali u „Prosvetom glasniku” 1891.