PORODIČNI LEKAR

Išijas – boljka hladnih dana

Boravak na hladnoći je najčešći uzrok nastanka zapaljenja išijadičnog nerva. Dr Ivana Topalović podseća da je na prve znake bolova u sedalnom delu, kao i duž noge, najvažnije prepisati sebi potpuno mirovanje

(Фото Фрипик)

Boravak na hladnom mnogi su ove zime skupo platili: išijas ih je „zgrabio” samo kratko nakon što su popili kaficu tokom sedenja na hladnoj klupi ili stolici, malo duže šetali na hladnoći, skijali, preznojili se pošto im je prethodno bilo hladno…

Ivana Topalović

Dr Ivana Topalović, specijalista fizijatar i viši predavač kaže za „Magazin” da je boravak na hladnoći zaista najčešći uzrok nastanka išijasa, ali ne i jedini.

– U narodu je rasprostranjen izraz išijas za zapaljenje velikog išijadičnog nerva. Taj nerv polazi iz sredine sedalnog dela i svojim motornim granama inerviše mišiće nogu, a senzitivnim granama nerve. Zato išijas obično počinje bolom, jednostrano u glutealnom, sedalnom predelu, ali se karakteristično širi pozadi duž natkolenice, i dalje spoljnom stranom potkolenice sve do nožnih prstiju – objašnjava naša sagovornica.

Iskakanje diskus hernije

Doktorka Topalović dodaje da zapaljenje išijadičnog nerva može da bude posledica iskakanja diskus hernije, prstena, koji se nalazi između dva pršljenska tela i služi kao amortizer funkciji pršljenskih tela. Međutim, uzrok zapaljenja mogu da budu i promene na pršljenskim telima u vidu fibronskih naslaga, takozvanih osteofita, koji pritiskuju na nerv.

– Uzrok je nekada i neka trauma, na primer pad na zadnjicu na ledu, kada se u glutealnom delu formira hematom ili burza (kesa) koji pritiska na išijadični nerv i time dovodi do njegovog zapaljenja. Iako ređe, može doći do oštećenja motorike, motorne funkcije noge. Pacijenta tada boli u predelu gluteusa, bol se širi ispod stražnjice, zatim zadnjim delom natkolenice i spoljnim delom potkolenice. U nekim kliničkim slikama pacijenta ne boli na ovakav način, ali mogu da imaju bol, recimo, u potkolenici koji remeti kvalitet života – nabraja naša sagovornica.

Karakteristično za ovo stanje je, dodaje, i noćni bol.

Još nešto je bitno: išijas ne bira po godinama, praktično kod osobe bilo kog uzrasta može da dođe do iritacije ili zapaljenja ishijadičnog nerva. Doktorka kaže da je u njenoj ordinaciji najmlađi pacijent bila devojčica od 13 godina, koja je pala na klizanju. Krvni podliv (hematomom) nastao na stražnjici pritisnuo je nerv i izazvao išijas.

Zato ona kaže kako je važno da se kod pacijenta, koji se javlja sa simptomima išijasa, uvek utvrdi šta je uzrok nastajanja bolesti, jer se prema tome određuje i tip dijagnostike koji će potvrditi tačan uzrok bolesti. Tako se zavisno od toga, preporučuje rendgensko snimanje ako se sumnja na prelom, ali i magnetna rezonanca ako se sumnja na diskus ili tumor lumbalne regije.

Išijadični nerv polazi iz sredine sedalnog dela, pa išijas obično počinje bolom, jednostrano u glutealnom predelu i širi se pozadi duž natkolenice, i dalje duž potkolenice sve do prstiju (Foto Fripik)

Ultrazvuk će biti dovoljna dijagnostička metoda ako se sumnja na podliv ili burzu, ali naša sagovornica kaže da, ako pacijent ima ispad u funkciji mišića (parezu i paralizu), treba da se uradi elektroneuromiografija.

Dr Topalović objašnjava da je mirovanje u prvim danima pojave bolesti zapravo najvažnija mera lečenja, uz lekove za bol i sedaciju.

– Agresivna toplota je kontraindikovana, ali se može bolno mesto utopliti nekim šalom od vune, pamuka. Mnogi pacijenti me pitaju da li kod išijasa može da pomogne krioterapija, odnosno stavljanje leda na bolno mesto neposredno po pojavi simptoma. Kod zapaljenja ishijadičnog nerva to nikako ne treba raditi. Izuzetak je samo ako postoji hematom na sedalnom delu, odnosno stražnjici: onda dva do tri dana treba tri puta nedeljno aplikovati led – objašnjava naša sagovornica.

Još jedna bitna stvar: ako pacijent na bolno mesto nanosi neki gel koji sadrži supstance koje će prokrviti osetljivo područje, bol će biti pojačan. Obično pacijenti takve kreme nazivaju „gelom u crvenim kutijama”, primetila je doktorka.

Kada se postavi dijagnoza, pacijent se upućuje na fizikalnu terapiju, koja je pre svega antibol terapija. – Kod išijasa izazvanog hladnoćom ili udarcem na glutealnu regiju posle terapije protiv bola pacijent dobija i kompletnu fizikalnu terapiju, uključujući elektroforezu lekova po izboru fizijatra. Kod smanjene funkcije mišića, odnosno pareze ili paralize, terapija traje duže jer pacijent dobija elektrostimulaciju, kojom treba da se povrate funkcije oštećenog mišića i nerva. Kada se bol smanji, pacijent počinje da radi vežbe istezanja, koje pomažu da se povrati funkcija mišića – naglasila je naša sagovornica.

Zaštitni položaj u krevetu

– Pacijent mora da nauči zaštitne položaje u krevetu, tokom ležanja, koji mu pomažu da se smanji bol i lakše prebrodi noć. Ako pacijenti imaju išijas uzrokovan prolapsom diskusa hernije, onda je u okviru fizikalne terapije najvažnije da dobiju lumbalnu trakciju ili ekstenziju koja pomaže da se povećaju prostori između pršljenskih tela i u velikom procentu diskus se vrati u svoje ležište i oslobodi pritisak na nerv. Ako neurohirurg posle uvida u snimak magnetne rezonance kao neophodno savetuje operativno lečenje, to se mora poštovati – podseća dr Topalović.

Kad se ukočenje vrati

Neke osobe su se već toliko puta borile i mučile s išijasom da su izgubile veru da se on može potpuno izlečiti, ali dr Ivana Topalović to odlučno demantuje.

– Istina je da se išijas kod nekih pacijenata javlja ponovo, ali razlog je što se nije poštovalo vreme potrebno za oporavak. Zato se pacijenti ponovo javljaju s istim ili slabijim simptomima, a neki put njihovo stanje prelazi u hronično. Išijas je izlečiv uz obavezno poštovanje predloženih načina lečenja kako medikamentoznih tako i fizikalnih, ali moj poseban savet i opomena ovim pacijentima je da posle prvih znakova pojave išijasa obavezno odmah sebe stave u stanje mirovanja. To će im smanjiti tegobe i skratiti lečenje.