IZ UGLA PSIHOLOGA

U ljubavi postoje dve strane

Psihoterapeut Goran Marjanović kaže da sve više parova traži pomoć, ali u terapiji uspevaju samo ukoliko su obe strane spremne na promenu ponašanja

(Фото: Пиксабеј)

Mladi parovi sve češće traže pomoć psihoterapeuta. Kao da u vreme brzog života, nervoze zbog velikih troškova i trke za zaradom traže treću osobu koja će oboje da sasluša i „presudi”, kaže psihoterapeut Goran Marjanović za „Magazin”.

„Psihoterapija za parove je, inače, specijalizovana forma psihološke pomoći koja se fokusira na poboljšanje komunikacije, razumevanja i bliskosti između partnera. Parovi traže da im pomognete da prevaziđu izazove s kojima se suočavaju u svakodnevnici. Po našim saznanjima danas emotivni, odnosno bračni partneri, imaju stalne konflikte, nesporazume i probleme u komunikaciji, zbog čega gube i bliskost među sobom. Neretko i velike životne promene kao što su menjanje sredine, gubitak posla ili smrt u porodici utiču na njihov odnos.”

Goran Marjanović (lična arhiva)

Konflikti i svađe

Iz njegovog iskustva, najčešći razlozi za odlazak nekog para kod stručnjaka su konflikti i svađe. Istina, kaže, nema osobe koja se nikada nije posvađala s partnerom. Međutim, ukoliko su te prepirke česte i ne mogu da ih prekinu, dobro je da se obrate za pomoć.

„Ljubomora je, takođe, čest razlog svađa i ona može da bude prilično razarajuća za jednu vezu ili brak, jer stalno nepoverenje stvara svakodnevne konflikte. Terapija je u tom slučaju usmerena na to da razumeju svoje osećanje ljubomore i počnu njime da upravljaju”.

Čest razlog loših veza su problemi u samoj komunikaciji. Kada se ljudi ne razumeju dovoljno, to stvara nesporazume i nesposobnost da izraze osećanja ili svoje potrebe, a prvi simptom je kada stalno prekidaju jedno drugo u razgovoru i razjašnjenjima. Velika kriza u braku nastupa i kada supružnici osećaju da su se udaljili jedno od drugog izgubivši nekadašnju bliskost i međusobnu nežnost, zbog čega se mnogi obraćaju terapeutu za pomoć da ponovo „kliknu”, kako se to u savremenom rečniku često kaže.

U velike životne promene koje utiču na partnerski odnos, pored gubitka izvora zarade, preseljenja i smrti voljenog člana porodice, spada i rođenje deteta koje nekada zbliži, a nekada udalji partnere. Sagovornik dodaje da je jedini recept da o promeni otvoreno razgovaraju, koliko god bolno bilo, da bi prepoznali uzrok.

Neverstvo je realan i izuzetno bolan razlog partnerskih konflikata i zato ono i dovodi do ozbiljnih problema u odnosu. Jedino što psiholog može da preporuči u tom slučaju, ukoliko partneri žele da ostanu zajedno, jeste da rade, i to strpljivo na obnovi poverenja i izgrade vezu koja je toga vredna, savetuje psihoterapeut.

„Do napetosti u odnosu, takođe, dovode problemi sa seksualnošću bilo kog od partnera, zbog čega je važno da otvoreno o tome razgovaraju i pronađu stručna rešenja. Sve što se ne prizna i u stvari stavlja pod tepih, vraća se parovima kao bumerang”, dodaje.

Kako još kaže Marjanović, sve češće pomoć psihoterapeuta traže parovi koji se pripremaju za brak ili rođenje deteta: „Svesni su da su to najveće životne promene zbog čega su zabrinuti kako će se snaći u novoj ulozi. Traže savet”.

Čest problem u vezama su u bolesti zavisnosti. Često se radi o alkoholu ili drogama, ali danas su sve prisutnije zavisnosti savremenog života, kako zovu preterane vezanosti kocku, društvene mreže ili pornografski sadržaj. One mogu da imaju ozbiljan uticaj na relaciju dvoje ljudi i da partner koji je zavisnosti sklon naruši poverenje u vezi. U tom slučaju, uloga psihoterapije je, kaže, da pomogne parovima da rade na oporavku i izlečenju zavisnika.

Pogrešno ponašanje

Zanimljivo je da se psihoterapeutima sve češće javljaju istopolni parovi koji se suočavaju s diskriminacijom, što dovodi do stresa i anksioznosti. U tim slučajevima naš sagovornik ih uči kako da se s tim suoče, odnosno kako da razviju strategiju ponašanja koja bi ih zaštitila od uznemirenosti.

„U svim navedenima slučajevima, najvažnije je da partnere podstičemo da iskreno i otvoreno razgovaraju o svojim problemima, ali i osećanjima i potrebama svakog od njih dvoje. Uspeha imamo samo kada obe strane to žele. Ima dosta tvrdoglavih ljudi, od kojih neki uporno neće da vide koliko je pogrešno njihovo ponašanje. Na primer, ako se u praksi često vređanje partnerke sa ʼglupačoʼ i slično nastavlja, to samo može da vodi daljim problemima ili nasilju u vezi, a nikako boljim odnosima. Sa svojim iskustvom od više od dve decenije braka, uvek pokušavam da im kažem da nikome za sopstveno loše ponašanje ne može krivac da bude druga strana i da zajedno u budućnost mogu samo ako oboje hoće promenu.