MEDICINA

Pilula koja je izmenila svet

Papa Pije Dvanaesti objavio je 1960. ljutitu encikliku u kojoj je tvrdio da je za Katoličku crkvu jedini metod kontracepcije poštovanje seksualnog ritma, odnosno izbegavanje opasnih dana ovulacije

Маргарет Хигис Сингер (1879-1966) има највеће заслуге за настанак контрацептивне пилуле

 

 

Godišnjica antibejbi pilule je praznik i muškog i ženskog sveta. Ona pada 19. maja: istog dana 1960. godine je američka Uprava za hranu i lekove, u svetu poznata po akronimu FDA, objavila nameru pozitivnog rešenja „problema pilule”. Namera je realizovana 23. juna, kada je pilula dobila zvaničnu dozvolu za proizvodnju i upotrebu. Od tih junskih dana sve se promenilo; svet više nije što je bio. Odjedanput, žene su videle da ih biologija ne može naterati na rađanje, mogle su birati način oblikovanja sopstvenog života i planirati koliko će imati dece i kada. U međuvremenu, mogle su se posvetiti pravljenju karijere. Prvi put u istoriji ljudskog roda sprečavanje začeća bilo je u njihovim rukama. Pilulu su mogle uzimati u diskreciji, da ne zavise ni od koga i da nikoga o tome ne obaveštavaju. To je bila nezamisliva sloboda, a neizbežna poniženja prilikom prekida trudnoće postala su prošlost.

Ali pilula nije nešto što je prvi put pokazalo da seks ne mora biti praćen začećem. Mnogo hiljada godina pre 1960. žene su znale kako da izbegnu trudnoću. Znali su i muškarci. Doduše, te veštine nisu bile perfektne, ali su primenjivane. Često se pominje i izvesni doktor Kondom (Condom), dvorski lekar engleskog kralja Čarlsa Drugog, koji je, navodno, izumeo navlaku od ovčijeg creva kako bi se prekinulo uvećanje ionako velikog broja kraljeve nezakonite dece. Identitet doktora Kondoma nikada nije potvrđen, a što se tiče prezervativnih navlaka od ovčijih creva, one su postojale već nekoliko stotina godina pre njega.

Početkom 18. veka tipične Evropljanke i Amerikanke porađale su se oko sedam puta, a početkom 19. veka svega tri i po puta. Očigledno, tehnike prevencije trudnoće funkcionisale su kako-tako. Ipak, i u modernom vremenu, u 20. veku, kontracepcija je bila jedina ideja koja je protiv sebe ujedinila sve religije: protestante i katolike, katolike i pravoslavce, pravoslavce i muslimane. Strah od trudnoće bio je najbolji bedem protiv promiskuiteta.

Istoričari se slažu da je skandal nad kovčegom žene koja je umrla posle 18. uzastopnog porođaja bio presudan za stvaranje svesti o potrebi sprečavanja neželjene trudnoće. Kada je Margaret Senger (1879–1966) nad kovčegom svoje majke proglasila oca krivcem za majčinu smrt, sve se počelo menjati. Margaret je kasnije, kao medicinska sestra, već 1912. sanjala o magičnoj piluli, a 1914. skovala je frazu kontrola rađanja. Iste godine slala je pretplatnicama časopis „Ženska buna”, što je dovelo do njenog hapšenja. To su bili dani u kojima je pripremljen teren za razmišljanje o sintetizovanju magične pilule.

 

Detonacija pilule i „seksualna revolucija”

Pilula je najzad proizvedena i odobrena, a papa Pije Dvanaesti objavio je 1960. ljutitu encikliku iz koje se videlo da jedini prihvatljiv metod kontracepcije za Katoličku crkvu i dalje ostaje poštovanje seksualnog ritma, tj. odustajanje od vođenja ljubavi u „opasnim danima” ovulacije.

Protestanti i njihove razne frakcije govorili su o rušenju postojećeg moralnog konsenzusa i o pomolu sunovrata morala, a pravoslavni i islamski velikodostojnici bili su rezervisani, jer je pilula prešla Atlantik tek naredne godine.

Beskrajna i nikad završena debata o dominaciji muškog pola nad ženskim nije više bila podrugljiva kao u 19. i prvoj polovini 20. veka. Doduše, još uvek se tvrdilo da su žene suštinski slabiji pol, što se vidi iz anatomske građe, i da su za kompenzaciju svoje inferiornosti izmislile alatku koja se zove ljubav, pomoću koje s muškarcima rade šta hoće. S alatkom ili bez nje, devojke su se sve više školovale, a istovremeno, pojavili su se novi intelektualni i seksualni pejzaži, makar u razvijenim i osrednje razvijenim delovima sveta. Bilo je to oslobađanje od moralnih stega, dani neviđene emancipacije žena i cvetanja feminizma; ženska polovina čovečanstva nije više trpela potcenjivanje. Čežnja za slobodnim seksualnim životom pretvorila se u stvarnost.

Detonator prve seksualne revolucije bila je „pilula”. Kad je prva pilula, enovid, ušla u praktičnu primenu, bila je odobrena samo za venčane žene. Ali 1964. predsednik SAD Lindon B. Džonson potpisao je Zakon o federalnoj podršci kontroli rađanja uz pomoć pilule, a pontifeks Pavle Šesti počeo je s monumentalnom reformom crkve i prećutno je odobrio upotrebu farmakološke kontracepcije.

Nedugo potom, pesnik, bitnik Alen Ginzberg smislio je filozofiju hipika punu seksa i prosvetljenja LSD-om. Hipika je bilo na svakom koraku, pesme Rolingstonsa bile su pune eksplicitnog seksa, marihuana je mirisala svuda naokolo, a kult LSD-a među mladim svetom pretvorio se još od 1967. godine, zahvaljujući Bitlsima, u epidemiju. Dženis Džoplin i Džimi Hendriks, obožavani rokenrol muzičari i pevači, umrli su oboje 1970. godine, mladi i pod ubitačnim teretom droge.

 

Doba novog feminizma

U decenijama koje su sledile „pilula” je usavršena. U početku, sadržavala je 150 mikrograma estrogena, dok ga u modernim pilulama ima 20–25 mikrograma. Nivo progesterona u piluli pao je sa skoro 10 miligrama na samo jedan. Danas postoje injekcije za kontracepciju sa dejstvom od tri meseca, ali i kontraceptivni implanti koji deluju nekoliko godina. Savremene pilule sprečavaju pojavu karcinoma jajnika, kao i kancer materice i endometrijuma, tj. njene unutrašnje obloge; smanjuju ozbiljna krvarenja i prepreka su pojavi akni i artritisa. Efikasne su u 99 odsto slučajeva, a u 100 odsto po prestanku njihovog korišćenja koncepcija je moguća kao i ranije.

Trijumf probuđenog feminizma trajao je u istorijskim razmerama samo jednu nanosekundu, dok se posledice osećaju i danas, posle 40 godina. Na delu je novi feminizam. Odavno je u Evropi broj studentkinja medicine premašio broj studenata, a naročito su upadljivi bolji uspesi devojaka na završnim ispitima. Pilula je uvek pri ruci i omogućava slobodan život i istovremeno „pravljenje karijere”, što ranije nije bilo moguće. To je ono čuveno „ili-ili”. Pilula je dala slobodu odluke i biranja jednog od dva „ili”.

Kad se pogledaju medicinski udžbenici i kartoteke seksologa iz prakse, upadljiv je nestanak dijagnoze frigidnost. Ona je nestala u „prvoj seksualnoj revoluciji”, čiji je detonator bila pilula. U međuvremenu pojavila se nova dijagnoza: erektilna disfunkcija, tragična nesigurnost izvršilaca seksualne radnje na muškoj strani. Problem je rešen pilulom zvanom vijagra. Ona je dovela do „druge seksualne revolucije”. Vetrovi obeju revolucija učinili su i mlade i stare srećnijim.