NE SAMO O POSLU Aleksandar Luković

Doktor nauka i roker

Jedan je od autora izložbe posvećene mineralima u Galeriji Prirodnjačkog muzeju u Beogradu, istovremeno i gitarista grupe S.A.R.S. čiji je hit „Buđav lebac” i danas rado slušan

Javnost je za Aleksandra Lukovića prvi put čula 2006. godine, kada su Lukac i Žabac (Dragan Kovačević), osnovali bend S.A.R.S. Danas je Luković poznat ne samo kao „doktor” za gitaru, već i kao stručnjak za minerale. On je doktor nauka, kustos Prirodnjačkog muzeja u Beogradu i zajedno s Dušicom Stojanović iz Muzeja Jugoslavije autor izložbe „Mineralna blaga Jugoslavije: primerci iz poklon-zbirke Josipa Broza Tita”, koja traje od kraja septembra u Galeriji Prirodnjačkog muzeja u Beogradu na Kalemegdanu.

Aleksandar Luković Lukac „drugovanje” s gitarom započeo je pre tri decenije.

– Prvi kontakt bio je negde krajem osnovne škole 1993. godine, u vreme kada su gitarski bendovi bili još aktivni i kada je sviranje gitare bilo u trendu. Iako mnogi te godine pamte kao mračne i turobne, za nas je to bilo vreme otkrivanja muzičke scene Beograda i Srbije, odlazaka na koncerte i formiranja bendova – priseća se Luković.

Kada je reč o muzičkom obrazovanju, kaže da je sve sam naučio iz muzičke literature koja je u to vreme bila uglavnom orijentisana na klasičnu muziku, dok se za nešto moderniju muziku znanje prenosilo „s kolena na koleno”.

Bend S.A.R.S. (Sveže amputirana ruka Satrijanija) jedan je od naših najuspešnijih novijih bendova. Uspesi, koji se ogledaju i u prepunim dvoranama i po višemilionskim pregledima na „Jutjubu”, počeli su da se nižu od pesme „Buđav lebac”, prihvaćene širom regiona, jer o tužnom životu peva na jedan veseo način, uz raskošnu fuziju disko-muzike, fanka i popa.

Spot za pesmu „Lutka” ima više od 78 miliona pregleda, a ogromnu slušanost beleže i pesme „Perspektiva”, „Za njom”, „Praktična žena”, „Veruj mi”, „Ratujemo ti i ja”. Zanimljivo je čuti kako su nastali neki od hitova.

– Ono što je upečatljivo u tim pesmama jeste satiričan pristup tematskoj obradi, karakterističnoj za naš narod i celo ovo područje. U tom duhu su i nastale ove pesme kao revolt na lošu socijalnu situaciju. Konkretno, ideja i tekst pesme „Buđav lebac” iz perioda su studentskih protesta (2006. ili 2007. godine) kao odraz narastajućih klasnih razlika. Čini mi se da je i danas adekvatna. „Perspektiva”, pesma s drugog studijskog albuma, samo se nadovezuje na već pokrenutu tematiku s prvog albuma, ali s dodatnom primesom etno-melosa. „Lutka” je spoj različitih afiniteta autora pesme i zaista nismo imali nameru da to bude tip pesme kako je danas ljudi vide, ali očigledno da nekada pesme imaju život nezavisan od autora – objašnjava.

S.A.R.S. važi za jedan od najtraženijih autorskih bendova na prostoru bivše SFRJ, s više od 500 koncerata. Poruka koju šalju veoma je jasna: mir i ljubav. Smatraju da je to razlog što za sve ove godine koliko nastupaju nisu imali nijednu neprijatnu situaciju gde god da su svirali.

Priznaje da je teško izdvojiti neko posebno mesto gde najradije nastupaju.

– Uglavnom su najbolji i najposećeniji koncerti u glavnim gradovima bivših republika, bivše Jugoslavije, ali to ne znači da su i nama uvek najdraži. Često se dešava da u nekom manjem mestu doživimo fantastičan odziv publike, a to dodatno inspiriše bend da bolje svira – kaže naš sagovornik.

Tako je i posle 18 godina bend vrlo aktivan, u toku je decembarska turneja, a na pitanje da li je ispunio očekivanja naš sagovornik kaže:

– Skromnost nam nije vrlina, imalo smo velike ambicije, to smo i postigli. Šta dalje, videćemo.

Balada „Lutka”, otkad je izašla 2013. godine, često se na svadbama svira za prvi ples. S obzirom na to da je Luković prošle godine stao na „ludi kamen”, pitamo ga da li su zaplesali uz ove rime?

– Nismo – kratko odgovara.

Fasciniran spojem fizike i geometrije

Retki su muzičari koji su uspeli da steknu i akademsko obrazovanje. Nije taj put ni za Aleksandra bio bez uspona i padova, s obzirom na burno vreme u kojem je stasavao.

– Moje obrazovanje bio je jedan „nelinearan proces”. Srednju ekonomsku upisao sam iz radoznalosti, a i da malo promenim društvo. Svi iz kraja upisali su 13. ili 15. gimnaziju, ja sam bio u društvu štrebera, s kojima sam išao na razna takmičenja i više mi to nije bilo interesantno. Takođe, čuli smo da u odeljenju ekonomske škole ima jako malo dečaka – priča.

Nakon završene srednje škole upisao je studije filozofije na Filozofskom fakultetu gde je stigao do treće godine.

– Nažalost, moju generaciju zahvatilo je sve što je moglo: studentski protesti, bombardovanje, 5. oktobar, ubistvo premijera… Jednostavno bilo je nemoguće studirati. Nakon toga upisujem studije geologije gde saznajem za smer mineralogija, koji me fascinira spojem fizike i geometrije, nešto čime sam se bavio i tokom studija filozofije. Posle je sve išlo svojim tokom do doktorata – kaže Luković.

Tri godine volontirao je pre nego što je 2011. primljen kao diplomirani inženjer geologije na mesto kustosa u Prirodnjačkom muzeju u Beogradu.

– Mineralogija, kao i geologija, nauka je koja se bazira na terenskim aktivnostima prikupljanja uzoraka, a ja kao kustos imam celu jednu riznicu uzoraka za ispitivanje, naravno da je to fantastično okruženje za jednog naučnika ove oblasti – navodi Luković, koji sve vreme „tka” na više „razboja”.

Doktorirao je na geologiji Rudarsko-geološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Od 2008. do 2019. godine kao autor pripremio je 13 izložbi, ali sviranja gitare nije se odrekao.

– Moja filozofija je da sve može da se postigne ako se dobro organizujete i ako posao volite i posmatrate kao zabavu. U suprotnom, i ustajanje iz kreveta vam je teško. Naravno, stigne vas umor, ipak mi kao bend prelazimo dosta kilometara i to nije nimalo prijatno. Ponekad idem direktno na posao s koncerta i obrnuto, ali to mi predstavlja uživanje što se zapravo najbolje videlo tokom epidemije kad je sve stalo – podseća naš sagovornik.

Uzorak s meseca

Izložba „Mineralna blaga Jugoslavije: primerci iz poklon-zbirke Josipa Broza Tita” privukla je veliku medijsku pažnju.

– Ova izložba predstavlja rekapitulaciju rada na poklon-zbirci Josipa Broza. Ona se ne odnosi samo na minerale, već i na složeni muzejski predmet koji pored mineraloškog ima i istorijsku vrednost. Ovakva postavka retka je prilika da se na jednom mestu vidi sinteza ove dve nauke. Cilj ove multidisciplinarne izložbe bio je da se prikaže uticaj rudarstva na razvoj posleratne SFRJ, na značaj mineralne eksploatacije tog vremena. Osim toga, ova zbirka obuhvata poklone koje je Broz dobio od velikog broja državnika kao i poklone od izuzetnog značaja, kao što je uzorak mesečevog tla dar američkog predsednika Niksona. Kao značajne eksponate ove zbirke izdvojio bih i poklon-zbirke Urala, zbirku minerala lokaliteta Stari Trg – Trepča, berile sa Cera, antimone iz ležišta Zajača, zbirku minerala s područja Makedonije – nabraja kustos.

Kada je reč o cilju i poruci izložbe, moglo bi se reći u ovo vreme vrlo aktuelne, Luković kaže:

– Na samom kraju izložbe prikazali smo štetan uticaj rudnika na životnu sredinu i mogućnosti rekultivacije, i tu zaista nema dileme. Ali treba biti objektivan i suočiti se s pitanjem da li je rudarstvo u 21. veku neophodno ili „može i drugačije”, kako kaže tekst jedne naše pesme. I iskreno, nema mnogo ljudi u ovoj državi koji mogu da vam daju odgovor na to pitanje, ali svi imaju mišljenje.