Varljivo priviđenje
„Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svetom, umrli bi od straha” – poručuje veliki Andrić
Subota veče, uz mali ekran, tačnije uz javni servis svih građana Srbije, RTS, u slavsko povečerje, uoči obeležavanja šeste slave u Srba po broju svečara, svete Petke iliti Prepodobne Paraskeve, koja je život posvetila podvižničkom životu, bila je baš u duhu ovog velikog praznika, tihovanja, svečarske atmosfere i posvećivanja porodici, duhovnim vrednostima i nadzidanju nad ovozemaljskim, prolaznim, prokletim...
Emitovanje filma „Sveta Petka – Krst u pustinji” po romanu Ljiljane Habjanović Đurović, a u režiji njenog sina, reditelja Hadži-Aleksandra Đurovića, koliko god bio hermetičan, dramski omeđen, teško komunikativan sa širim auditorijumom, probudilo je, ipak, hteli to ili ne, osećanje koliko je važan veliki datum, uvelo nas tiho i umno u slavski dan, podsetilo zašto praznujemo i plandujemo, možda nas za trenutak odvojilo od pohlepa ovozemaljskog života, na lep i dostojanstven način uvelo u važan datum u crkvenom kalendaru, ali i opomenulo da treba da zastanemo, da se preupitamo, zamislimo, spustimo ratna koplja, prizemnimo, pomolimo, okrenemo bližnjima i shvatimo šta je u životu najvažnije... da je od raskošne gozbe i broja gostiju – bitnije vraćanje sebi, odricanje i razumevanje da je život samo jedan i da ga možemo kvalitetno proživeti i bez svih izazova i imperativa novog vremena!
Posle dugo vremena, RTS je priredio intelektualno veče na svojim javno dostupnim frekvencijama, odmakavši se od prostote profanog, od niskih strasti, od puke zabave... Pre ovog ostvarenja podsetili smo se na težak život, pun iskušenja, nepravdi, unutrašnjih borbi, surovosti jednog sistema i ne uvek lagodan život onih koji misle i zaključuju samostalno, kojima je bog dao dar da misle, vide i zaključuju, u pretposlednjoj epizodi serije „Novelovac”, o jednoj sekvenci, možda i najvažnijoj našeg jedinog nobelovca Ive Andrića, kojim volimo da se hvalimo, ali ga sve manje čitamo, a još manje razumemo! Možda se posle ove serije napokon nakanimo, zaustavimo breme vremena i ponovo vratimo, ili možda prvi put susretnemo sa hroničarem jednog važnog istorijskog trenutka, i spoznamo i shvatimo život. Jer, kako je govorio Andrić: „Nije najveća budala onaj koji ne ume da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina”.
I dok neki duvaju svećicu na rođendanskoj torti, brojeći preglede i gledanost, jer poput stada buljimo u šarena vrata i ne mislimo, zavedeni i hipnotisani, život neumitno prolazi i troši se... A mi tapkamo u mestu. Ponavljamo iste krugove, ćutimo i predajemo se, puštamo da nas život lomi i drugi ponižavaju, ne umeći da kažemo – ne! „Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svetom, umrli bi od straha” – poručuje veliki Andrić, samo treba da ga pročitamo. Da li onda treba da strahujemo ili da uzmemo život u svoje ruke?
Dok drugi maštaju o velikim snovima i snu zvanom Amerika, sa suzama u očima, onaj drugi, veći deo Srbije jedva sastavlja kraj s krajem, promišlja kako da na početku meseca isplati kredite i dečije papreno i neshvatljivo skupe maturske ekskurzije. Jer se ovi prvi, koji sanjaju američki san, takvim životnim problemima ne bave. Oduvek je bilo da sit gladnom ne veruje. Televizije maštaju za nas, ispunjavaju nam gladne snove i ne bave se životom običnog smrtnika... Naše snove odavno nemamo jer živimo tuđe.
Kada bi češće bilo večeri poput one subotnje, pretpraznične... možda bismo više shvatili šta je život, čega treba da se stidimo i na šta treba da trošimo snagu i ono malo vremena koje nam je poklonjeno.
„Šta vredi imati mnogo i biti nešto kad čovek ne može da se oslobodi straha od sirotinje, ni niskosti u mislima, ni grubosti u rečima, ni nesigurnosti u postupcima, kad gorka i neumitna, a nevidljiva beda prati čoveka u stopu, a taj lepši, bolji i mirniji život izmiče se kao varljivo priviđenje.” Molimo RTS da nam češće priređuje taj leši, bolji i mirniji život. To je program kakav želimo! A ne priviđenje!
U NOVOM "KADRIRANjU", U PETAK, 8. NOVEMBRA, UZ "POLITIKU" PROČITAJTE KAKO SU SE MEDIJI OPHODILI PREMA VELIKOJ TRAGEDIJI U NOVOM SADU I KO IMA EKSKLUZIVNO PRAVO NA BOL