Pevač, režiser i potpukovnik
Interesovanje za istoriju spojilo je raznovrsna zanimanja poznatog niškog umetnika koji je u mladosti bio deo tadašnje jugoslovenske rok scene, a danas kao oficir stvara dokumentarne filmove
Osim što je režiser dokumentarnih filmova, Velimir Stojanović postao je i selektor na domaćim festivalima. U svojoj biografiji može da se pohvali još jednim umetničkim zanimanjem – muzičkim.
Rođen je 1976. godine, a već sredinom devedesetih postao je član poznatog niškog benda „Proces” kao vokalni solista. Aktivni član bio je od 1998. do 2015. godine. Ovaj bend posle „Galije” i „Kerbera” najpoznatiji je s grada na Nišavi negujući pank, rege i ska muziku. I danas se društvo ponekad okupi i održi koncert.
Neobična biografija
Po profesiji je pravnik, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Prištini, a kako je imao vojnu stipendiju po završetku studija zaposlio se u Ministarstvu odbrane u Nišu na administrativnim poslovima i stigao do čina potpukovnika.
Pomalo neobična biografija, malo panka i regea, dokumentarnih filmova i rada u vojsci. Ljubav prema istoriji učinila je da sve ove delatnosti poveže, pa je tako snimao film o niškoj muzičkoj sceni, bombardovanju Leskovca, kruni kralja Petra, a odužio se i vojnoj pravnoj istoriji dokumentarcem „Vojna pravna služba kroz istoriju”.
Stojanović je rođen je u Prokuplju, deo detinstva proveo je u Prištini, a s deset godina preselio se u Niš. Tu i danas živi s porodicom, suprugom i četvoro dece. Hobi mu je i danas muzika, a dokumentarni film više od hobija, kao i supruzi Jeleni koja je takođe dokumentarista i autor filma „Trnje i lovorike Olge Ilić”.
– Ovaj žanr ima budućnost i dosta se razvija u poslednje vreme, naročito u inostranstvu. Istorijske teme vrlo su zastupljene u inostranim produkcijama. Kablovski kanali, razvoj opreme, digitalizacija pa i mogućnost snimanja čak i mobilnim telefonima omogućilo je da i običan čovek može da zabeleži događaj na licu mesta, i da ga posredstvom društvenih mreža emituje. Sam život je dokument, priča je važnija od tehnologije i opreme, bar ja tako vidim. Naravno, ozbiljni dokumentarci su zahtevni, za Netfliks i velike televizije morate imati profesionalnog montažera i snimatelja – kaže Stojanović.
Naš sagovornik snimio je nekoliko filmova koji su pobrali dobre kritike i dobili nagrade i zainteresovali širu publiku.
– Kada sam imao samo dvadeset dve godine, otisnuo sam se u muzičke vode i s „Procesom” prošao ceo Balkan. Prvi album grupa je izdala za izdavačku kuću iz Skoplja 2003. godine. S tog albuma se izdvaja pesma „Dušanova ulica”, „Novac” i „Moj san”. Drugi album se zvao „Myska pesma” koji je izašao 2009. godine. S tog albuma emitovan je spot pesme „Rio” na MTV-u, a i bila je na prvom mestu top-liste Gruvanje RT Vojvodine – priča naš sagovornik.
S Marijanom Cvetanovićem, članom rok grupe, snimio je i dokumentarac „Mi plačemo ispod tamnih naočara” o istoriji niškog rokenrola od 1990. do 2010. godine, koji je imao premijeru u ovom gradu, a prikazivan je i na prostorima bivše Jugoslavije uključujući Hrvatsku i Sloveniju.
Isečci iz raznih magazina i tekstovi iz „Politikinog Zabavnika” naveli su ga da počne da se interesuje za istorijske teme. Posle jednog teksta u „Zabavniku” došao je na ideju da ispriča kako je nastala kruna kojom je krunisan Petar Prvi Karađorđević.
Film je snimljen u nezavisnoj produkciji, Cvetanović je bio autor muzike, Dragan Marković scenarista, a Stojanović režiser. Film „Kraljevski top – istorija srpske krune” govori o nastanku i dramatičnoj sudbini poslednje srpske krune i pratećih regalija, izlivenih od Voždovog topa iz Prvog srpskog ustanka. Kroz obilje arhivskog materijala film baca svetlost na ključne istorijske događaje dvadesetog veka, otkrivajući i one manje poznate istorijske činjenice.
„Kraljevski top” nije samo priča o kruni, već i o borbi srpskog seljaka da stvori svoju prvu državu. I kruna je imala svoju čudnu sudbinu, decenijama je skrivana u Žiči, Ostrogu, Prizrenskoj bogosloviji. Bila je dugo i u depou Narodnog muzeja da bi tek bila 2013. prikazana javnosti na izložbi u Istorijskom muzeju u Beogradu, kaže Stojanović.

Nedelja pacova
On je dokumentarno obradio i savezničko bombardovanje Leskovca u filmu „Nedelja pacova”. Nakon tri godine istraživanja i snimanja materijala nastao je dokumentarni film koji, pored knjige „Savezničko bombardovanje Leskovca 1944. godine – studija i dokumenti” istoričara Momčila Pavlovića i Veroljuba Trajkovića, predstavlja jedinstveno delo o ovom događaju, u kojem je život izgubilo više od 800 civila.
– Kroz svedočenja preživelih i mišljenja istoričara nastojali smo da rasvetlimo vojnu i političku pozadinu ovog zločina. Ogromna nesrazmera između iskazane moći i planiranog cilja iznenadila je i same inspiratore ovog događaja, koji su se našli u blizini Leskovca tog tragičnog dana – kaže Stojanović.
Film je dobio naziv po akciji saveznika 1944. godine koja je nosila to ime. Scenario je napisao Dragan Marković, takođe potpukovnik Vojske Srbije, inspirisan pomenutom knjigom profesora Pavlovića, nekadašnjeg direktora Instituta za savremenu istoriju, a u filmu se pojavljuju i očevici tog užasa.
Ovog 6. septembra biće 80 godina od bombardovanja Leskovca pa će film biti ponovo prikazan.
– Teško je doći do arhiva ako ste slobodan strelac i iza vas ne stoje institucije – kaže naš sagovornik koji je za ova dva svoja ostvarenja dobio prestižne nagrade na domaćim festivalima. „Kraljevski top” je u Velikoj Plani proglašen za najbolji film, a „Nedelja pacova” dobila je zlatnu bukliju za najbolji scenario.
Film počinje da živi svoj život pred publikom na projekcijama od Vranja do Subotice i to je ono što sledi kao prava nagrada autorima, a Stojanovića motiviše da nastavi s dokumentaristikom pripremajući se već ovog leta za festival u Trebinju s novim ostvarenjem.

Mi plačemo iza tamnih naočara
Dokumentarac „Mi plačemo iza tamnih naočara” počeo je da se snima 2010. godine. U ovom filmu o niškoj rok sceni obavljen je razgovor sa 70 muzičara i ljudi s muzičke scene Niša. Posle dve godine snimanja i priprema film se pojavio u javnosti 2012. godine, a priča obuhvata period od 1991. godine. Pre dve godine, zbog velikog odjeka koji je imao, organizovana je i tribina uz projekciju i podsećanje na ovo delo, koje je zahvatilo burne godine na razmeđi dva veka.