MLADI PREDUZETNICI

Za budućeg agronoma posao na dedovini

Milan Doroslovački iz Bečeja podigao je na dvadesetak ari botaničku baštu u kojoj gaji egzotične biljke, posebno 500 vrsta kaktusa iz svih krajeva sveta

Милан Дорословачки (Фото лична архива)

Tome što mnoga dvorišta, balkone i terase širom Srbije i okruženja ulepšavaju kaktusi raznovrsnih oblika, visine i raskošnih, raznobojnih cvetova doprinos daje mladi i preduzimljivi Milan Doroslovački, budući agronom hortikulture iz Bečeja.

On je na dvadesetak ari, nedaleko od centra ove varošice u srcu Vojvodine, na površini od dvadesetak ari, podigao botaničku baštu u kojoj gaji isključivo egzotične biljke. U ovoj tropskoj oazi posebno mesto zauzima prostor za gajenje kaktusa po kojima je postao prepoznatljiv.

U razgovoru za „Magazin” Doroslovački kaže da se za gajenje egzotičnih biljaka, posebno kaktusa, opredelio zato što je odrastao u porodici koja se decenijama bavi poljoprivredom. Odatle je nasledio ljubav prema biljkama, što ga je navelo da na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, na kojem studije privodi kraju, upiše odsek hortikulture. Dodaje da se gajenje kukuruza, pšenice i drugih ratarskih useva sve manje isplati, a da je gajenje egzotičnih biljaka postalo unosnije od toga.

Od 20 grama od 500 kila

– Znao sam ponešto o egzotičnom bilju, ali sam uz raspoloživu literaturu i pomoć proizvođača kaktusa iz mnogih krajeva sveta, na osnovu stečenog znanja na fakultetu, uz marljiv i uporan rad, uspeo u da stvorim botaničku baštu s egzotičnim biljkama. Čvrsto sam se opredelio da ostanem na dedovini, druženju i uživanju u lepoti ovog kraja i da se bavim ovim poslom – iskren je naš sagovornik.

U ovoj tropskoj oazi Milan gaji više od pet stotina vrsta kaktusa iz mnogih krajeva sveta. Tu su najneobičnije vrste iz Amerike, odakle su po otkriću ovog kontinenta kaktusi preneti u Evropu, zatim iz Kanade, Brazila, Meksika, Čilea, s prostora Afrike, Indonezije i daleke Australije.

Uspeo je da odgaji kaktus koji je pri sadnji bio težak samo dvadesetak grama, a sada je posle sedam godina dostigao težinu od 500 kilograma. Od njega ljubitelji ovih biljaka traže pelcere.

Portret s petlom: odrastao je u porodici koja se decenijama bavila poljoprivredom

U Milanovoj bašti uspevaju i kaktusi koji mogu da izdrže temperaturu i do minus trideset stepeni Celzijusa. Pravo je zadovoljstvo usred zime posmatrati kaktuse po snegu. Zato mnogi posetioci ove bašte dolaze i zimi.

Za gajenje kaktusa, objašnjava naš sagovornik, treba obavezno obezbediti kvalitetno zemljište koje sadrži azot, fosfor, kalijum. U saksiju gde se gaje treba dodati pomalo peska. Milan, inače, uspeva da za ovu proizvodnju sam proizvodi supstrat, što je za napredovanje biljaka od velikog značaja.

– Kaktusi se, kao što je poznato, koriste kao ukrasne biljke, dok se u nekim krajevima sveta koriste i za ishranu stoke. Neki od njih, kao što je aloja vera, dragoceni su za ljudsko zdravlje, za vitalnost, iznurenost i oporavak posle preležanih bolesti – kaže naš sagovornik i otkriva da i on i članovi njegove porodice svako jutro uzimaju po jednu lisku aloja vere, oljušte je i gel koji se nalazi u listu popiju, ali ne više od količine koja staje u kafenu kašičicu.

Traže pelcer i savete

Milanovu baštu često posećuju brojni ljubitelji prirode, a posebno egzotičnog bilja, ali i đaci i studenti. Gotovo svakome od njih Milan pokloni pelcer kaktusa, jer nemali broj želi da se bavi gajenjem ovih biljaka.

Ne krije da ima i planove kako da poveća proizvodnju, počne s odgojem novih vrsta kaktusa, ali i drugog egzotičnog bilja:

– Ne želim da odem iz ovog kraja, jer mi prihodi koje ostvarujem uz mnogo rada, posvećenosti i ljubavi omogućuju da pristojno živim. Ono malo slobodnog vremena što mi preostaje koristim da okončam studije na fakultetu i da putujem u egzotične krajeve sveta poznate po gajenju kaktusa, a volim i da pripremim bakine specijalitete. Kakav bih ja Banaćanin bio da ne znam da pripremim gulaš i druge đakonije ovog kraja – kaže Doroslovački.

Leti na otvorenom

– Pogrešno je uverenje da su kaktusi laki za održavanje. Naprotiv, traže mnogo svetlosti. Ako se drže u senci u kući, zbog nedostatka svetlosti zakržljaju i mnogo izgube od svoje lepote, ostaju bez cvetova, ponekad i uginu. Zato ih treba držati napolju tokom letnjih meseci, sve do početka jeseni, dok temperature ne dostignu četiri stepena Celzijusa, što je znak da kaktuse treba uneti u zatvorene prostorije: hodnik stambene zgrade, plastenike ili staklenike. Tu treba da ostanu sve do proleća bez zalivanja, dok ih leti treba češće zalivati – savetuje mladi odgajivač.