Pitanja na koja nemamo odgovore – zašto uopšte postojimo
Prema saznanjima naše civilizacije, ljudska vrsta je najdalje stigla u razvoju među živim organizmima na planeti Zemlji. Čovek se otisnuo u svemir, pronašao je lekove za mnoge bolesti, klonirao život. Ali, mi i dalje nemamo odgovore na brojna pitanja.
Za početak voleli bismo da saznamo zašto i kako uopšte postojimo. Istina, možda bi odgovori na to pitanje srušili poimanje sveta i svega što znamo i mislimo da razumemo. Lista pitanja koja čekaju odgovore nije fiksna niti na njoj postoji neki redosled.
- Koliki je univerzum? Ko ili šta je napravio ili inicirao nastanak svemira? Da li je vasiona neograničena i kada će ona prestati da postoji? Da li postoje i neki drugi, paralelni univerzumi?
- Zašto postojimo?. Ne samo kao pojedinci već kao vrsta? Kako je uopšte nastao život? Biolozi tvrde da je život nastao tako što su se prosti hemijski elementi spojili i napravili molekul koji je mogao da se reprodukuje. Ali, kako su se hemijski elementi tu uopšte našli. Teorije su nebrojene. Neki veruju u tezu o supi. Sve se pomešalo i tako je nastao život. Za sada ni jedna teorija ne pruža ni približno prihvatljiv odgovor.
- Šta je svest? U teoriji, to je poimanje unutrašnjeg i spoljnog postojanja. Gde se svest nalazi? U kom delu mozga? Da li smo svesni kada sanjamo?
- Za svest odnosno postojanje vezana su pitanja o smrti. Šta se dešava sa svešću kada telo umire? Da li ta svest može da postoji bez tela? Da li ona može da se sačuva, da se „digitalizuje“ kako bi ponovo mogli da komuniciramo sa njom? Ili, da se prebaci u drugo telo, koje je prethodna svest napustila?
- Pitanja vezana za crne rupe su uvek pri vrhu teorija bez odgovora. Recimo, šta se nalazi na dnu crne rupe? Ljudska vrsta nema teoriju niti način da pronađe odgovor. I dalje se vrtimo oko Ajnšajnove teorije da crna rupa nastaje prilikom umiranja zvezde i da ona jede sebe samu.
- Tu su i banalna pitanja poput onih vezanih za našu planetu. Recimo, šta se nalazi na morskom dnu? Čak 95 odsto okeana je neistraženo.Neverovatno je da je čoveku bilo lakše da ode na Mesec nego da se spusti na najdublju tačku planete. Nelogično, zar ne?
- Jesmo li sami u svemiru? Za sada to još ne znamo ali logika kaže da je veoma mala verovatnoća da smo sami. Samo naš mlečni put ima 60 milijardi planeta. Naučnici tragaju za planetama koje bi mogle da imaju vodu. Možda bi na njima mogao da postoji život. Možda voda nije potrebna. Sasvim je moguće da postoje forme života koje mi ne možemo ni da zamislimo.
- Šta da radimo sa ugljen-dioksidom? Od kada je naučio da zapali vatru, čovek u atmosferu ispušta ugljen dioksid. On nastaje sagorevanjem. Problem je u tome što je sa razvojem industrije emisija štetnih gasova atmosfere postala prezasićena i tako smo dobili efekat staklene bašte. Zato je pitanje kako da sakupljamo i gde da skladištimo ukljen-dioksid jedno od najčepćih pitanja.
- Da završimo sa veštačkom inteligencijom. Hoće li ona doneti dobrobit ili će ugroziti čoveka. Svi se slažu da je linija veoma tanka. Šta ako veštačka inteligencija postane samosvesna i odluči da eliminiše ljudsku vrstu.