Beli slez – prirodni saveznik u borbi protiv kašlja

(Printscreen/ Wikipedia Echter Eibisch)

Beli slez, Althaea officinalis, cenjen je u narodu od davnina zbog svojih lekovitih svojstava, posebno kada je reč o ublažavanju kašlja. 

Ova biljka je bogata sluzi, pektinima, asparaginom, skrobom, taninima, fenolnim kiselinama, betainom, ugljenim hidratima i vitaminom C, što je čini idealnim prirodnim sredstvom za smirivanje nadražene sluzokože disajnih puteva.

Kada se konzumira u obliku macerata (hladnog čaja) ili sirupa, beli slez stvara zaštitni sloj na sluzokoži grla i disajnih puteva, čime se umiruje kašalj i olakšava iskašljavanje ako ima nakupljene guste sluzi. 

Njegova sposobnost da vlaži glasne žice i omekšava sekret na sluznici ždrela i grkljana, čini ga korisnim ne samo za suzbijanje kašlja, već i za promuklost i teško disanje.

Za pripremu macerata od belog sleza, preporučuje se jedna supena kašika iseckanog korena prelivena sa 2 decilitra hladne vode. Nakon što odstoji oko 60 minuta, čaj se procedi i pije više puta dnevno. Na ovaj način se ekstrahuje sluzavi deo sleza, koji je odličan za oblaganje disajnih puteva. Može se zasladiti sa malo meda, ali i ne mora, pošto sam po prirodi sladi.

Kuvanje korena nije dobro, jer se time izvlači i skrob, tečnost bude gušća, ali je mutnija i brzo se pokvari, jer ukisne.

Osim što je efikasan protiv kašlja, beli slez se koristi i za ublažavanje simptoma gorušice, kao i kod gastrointestinalnih tegoba i upale mokraćnih puteva. Njegova blagotvorna dejstva su razlog zašto je beli slez čest sastojak u industrijski pravljenim sirupima protiv kašlja.

Beli slez se koristi i pravljenje originalnih maršmelou penastih bombona.

Beli slez je poreklom iz zemalja oko Kaspijskog, Crnog i Sredozemnog mora. Odatle se raširio čak u Australiju i Ameriku. U mnogim zemljama zapadne i srednje Evrope gaji se zbog korena, lista i cveta, koji se upotrebljavaju u medicini. U Srbiji ga najviše ima po rečnim ostrvima i ritovima pored Tise, Dunava, Save i drugih reka. Voli laku, duboku, vlažnu zemlju, a najviše rečni nanos, koji je povremeno poplavljen.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by marija doric (@timetecture)