Da li rak ima miris

(Freepik)

Stotine hemikalija isparavaju iz naših tela u vazduh svake sekunde. Ove hemikalije se lako oslobađaju u vazduh, jer se pretvaraju u gasove na sobnoj temperaturi. I odaju tragove o tome ko smo i koliko smo zdravi.

Još od starogrčkih vremena, znali smo da mirišemo drugačije kada nam nije dobro. Dok se danas oslanjamo na analizu krvi, stari antički lekari su koristili miris za dijagnostikovanje bolesti.

Ako bi udahnuli vaš dah i opisali ga kao „fetor hepatikus”, to je značilo da jetra počinje da vam otkazuje.

Ako je dah osobe bio sladunjav ili voćni, lekari su mislili da to znači da se šećeri ne razlažu dobro u sistemu za varenje, pa ta osoba verovatno ima dijabetes.

Nauka je od tada dokazala da su stari Grci bili u pravu – otkazivanje jetre i dijabetes, kao i mnoge druge bolesti, uključujući i zarazne bolesti, daju našem dahu karakterističan miris.

Godine 1971, hemičar Lajnus Poling, dobitnik Nobelove nagrade, izbrojao je 250 različitih gasovitih hemikalija u dahu. Ove gasovite hemikalije se zovu isparljiva organska jedinjenja (volatile organic compounds - VOC).

Od Paulingovog otkrića, drugi naučnici su otkrili još stotine VOC-ova u našem dahu, od kojih neki nemaju miris koji naše čulo mirisa može da otkrije.

Dah nije jedini izvor VOC-a u telu. Emituju se i iz kože, urina i izmeta.

Naučnici veruju da, bez obzira da li VOC ima miris koji naš nos može da registruje ili ne, oni mogu da otkriju informacije o tome koliko je neko zdrav.

Psi mogu da nanjuše bolest

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Oreo (@oreo.boyboy)

Parkinsonovu bolest kod jednog Škotlanđanina identifikovala je njegova supruga, medicinska sestra u penziji Džoj Milner, nakon što je bila ubeđena da se način na koji on miriše promenio, i to godinama pre nego što mu je 2005. dijagnostikovana bolest. Ovo otkriće je dovelo do istraživačkih programa u kojima je učestvovala Džoj Milner kako bi se identifikovao precizan miris ove bolesti.

Psi, takođe, mogu da nanjuše bolesti, i to više od ljudi, zbog svog sofisticiranijeg čula mirisa.

Rak, takođe, proizvodi određene mirise zbog hemijskih promena koje se dešavaju u telu, ali ti mirisi obično nisu primetni ljudima. Naučnici su otkrili da tumoru telu može uticati na hemijski sastav izdaha, znoja, suza i drugih telesnih tečnosti.

Istraživanja su pokazala da psi mogu da osete prisustvo raka. Međutim, trenutno ne postoji standardizovan način za korišćenje mirisa kao pouzdanog alata za dijagnostikovanje malignih oboljenja kod ljudi.

Miris kože

Analitički alati masene spektrometrije beleže suptilne promene u VOC profilima, koji se vezuju za bolesti creva, kože i respiratorne i neurološke bolesti.

Tehnologije poput masene spektrometrije sada omogućavaju samo detekciju i analizu VOC-a, što bi u budućnosti moglo dovesti do razvoja uređaja za dijagnostikovanje bolesti jednostavnim disanjem u njih. Ovo područje istraživanja je još uvek u razvoju, ali pokazuje obećavajuće rezultate u pružanju novih metoda za rano otkrivanje bolesti.

VOC-ovi sa kože su rezultat rada miliona kožnih žljezda koje uklanjaju metabolički otpad iz organizma, kao i otpada koji stvaraju bakterije i drugi mikrobi koji žive na našoj koži. Znojenje proizvodi dodatne hranljive sastojke za ove bakterije, što može rezultirati posebno mirisnim VOC-ovima. Miris znoja čini samo delić mirisa VOC-a.

Naša koža, kao i naši mikrobiomi u crevima, sačinjeni su od delikatne ravnoteže mikroba. Naučnici veruju da utiču na naše zdravlje, ali još uvek ne znamo mnogo o tome kako ova veza funkcioniše.

Za razliku od creva, koža je relativno laka za proučavanje – možete da prikupite uzorke kože od živih ljudi, a da ne morate da zadirete duboko u telo. Naučnici smatraju da VOC-ovi iz kože mogu da ponude uvid u to kako bakterije mikrobioma i ljudsko telo rade zajedno na održavanju našeg zdravlja i zaštiti od bolesti.

Potpis VOC-a kože, takođe, može da otkrije različite atribute osobe kojoj pripada. Ovi signali VOC-a kože su, verovatno, način i na koji psi razlikuju ljude po mirisu.

Iako su naučnici u relativno ranoj fazi u ovoj istraživačkoj oblasti, u mogućnosti su da razlikuju mirise mužjaka od ženki, na osnovu toga koliko su VOC-ovi iz kože kiseli. U ovu svrhu se koristi masena spektrometrija, jer prosečan ljudski nos nije dovoljno sofisticiran da otkrije ove VOC-ove.

Stare osobe drugačije mirišu

Starost osobe se, takođe, može predvideti sa razumnom preciznošću od nekoliko godina, kada se pregleda njen VOC profil kože. Ovo nije iznenađujuće imajući u vidu da se oksidativni stres u našim telima povećava kako starimo.

Oksidativni stres se dešava kada je nivo antioksidanata nizak i uzrokuje nepovratno oštećenje ćelija i organa. Ovo istraživanje se zasniva, u stvari, na nusproizvodima oksidativne štete u VOC profilima kože.

VOC-ovi ne samo da su odgovorni za lični miris, njih koriste i biljke, insekti i životinje kao kanal komunikacije. Biljke su u stalnom VOC dijalogu sa drugim organizmima uključujući oprašivače, biljojede, druge biljke i njihove prirodne neprijatelje, kao što su štetne bakterije i insekti.

VOC-ovi koji se koriste za ovaj dijalog poznati su kao feromoni.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Madame Sweat (@madamesweat)