Uz nas se raste
Osnovni princip Školske redakcije je uspostavljanje savršene mere između onoga što treba i mora, i onoga što publika želi. - Nagrada na festivalu u Indiji za diptih „Mina prelazi nivoe”
U minulih 57 godina, Školski programa iznedrio je mnogobrojne serije, emisije, reportaže koje su visokim dometom i trajnim vrednostima obeležile istoriju RTS-a. Od odgovorne urednice ovog programa Nevene Mladenović Blagojević čuli smo da je pravilo koje je 1987. uveo tadašnji urednik Ibrahim Hadžić: „Opstati u vrhu kvaliteta, uprkos svemu”, bilo teško ostvarljivo u poslednjoj deceniji 20. veka, ali da se redakcija svih ovih godina toga pridržavala.
– Principi kojih se mi držimo su da uspostavimo savršenu meru između onoga što treba i mora da pružimo, i onoga što publika želi – kaže naša sagovornica. – I što je vrlo važno, da su svi programi, kojima se mi bavimo, pre svega, tačni i korisni, da donose sveopšte dobro onima koji ih gledaju.
Nevena Mladenović Blagojević je dugogodišnja urednica Školskog programa RTS-a i ima bogato uređivačko iskustvo. Za 2022. navodi da je prva godina nakon dve u kojoj su se, zbog pandemije, uglavnom bavili obradom časova koji su bili deo projekta „Moja škola”.
– Ali, i u tom periodu su nastale zapažene serije, na primer: „Muke jednog Lava”, „Zaprati me”, „Dositej, putnik prosvećenosti”, „Mina prelazi nivoe” – nastavlja urednica. – Jedan od rezultata tog rada je i nedavno dobijena bronzana medalja na festivalu emisija za decu u Indiji za diptih „Mina prelazi nivoe” i „Da sam ja Mina”. Imajući u vidu da su Indijci među prvima sprovodili različite sisteme učenja kroz zabavu, kao i na to da je reč o cenjenom festivalu, ponosni smo na uspeh koji je postigla naša serija.
„Mina prelazi nivoe” je predstavljala RTS i u finalu Drugog TV festivala javnih servisa „Srce Evrope”, održanom u novembru u Varšavi. I u Poljskoj je bila veoma zapažena, tako da smo bili u situaciji da prvi put imamo zainteresovane za otkup našeg formata.
U toku je, otkriva nam, montaža drugog ciklusa ovog serijala unapređenog novim tehnološkim dostignućima koja do sada nikada nisu korišćena kod nas, ali i u mnogo razvijenijim zemljama.
– Jedva čekam da vidimo kakve će biti reakcije dece!
Ovaj TV projekat, dodaje, razlikuje od svih po tome što se nakon emitovanja svake epizode, pod nazivom „Da sam ja Mina”, emituje serija u kojoj deca, uz „medijaciju” psihologa, komentarišu viđene situacije. Iznose svoje mišljenje kako bi oni postupili u takvim okolnostima.
Urednica Nevena Mladenović Blagojević posebno je zadovoljna kakva je bila gledanost serijala o našim bajkama – „Nekada davno – srpske narodne bajke”, kao i emisijom „Porodična mreža”, koja je za kratko vreme našla put do svoje publike – i dece i roditelja, ali i zadobila poverenje stručne javnosti.
Od prošle subote, na RTS 1, u 12.30, prikazuje se novi ciklus „Porodične mreže”.
– Između ostalog, u ovom drugom ciklusu biće reči o tome kako se porodice suočavaju sa savremenim izazovima odrastanja i roditeljstva, šta se promenilo za nove generacije, a šta je ostalo kao ranije. Da li je danas teže biti dete, odnosno roditelj nego nekada? To su neke od dilema na koje tražimo odgovor u 11 novih epizoda. Sva ta pitanja i mi sebi postavljamo svakodnevno u Redakciji školskog programa. Mnogo je izazova i saplitanja na tom putu, ali svi mi u redakciji nastavljamo da radimo i da se borimo za budućnost kakvu priželjkujemo za našu decu. Svi se mi pitamo, pogotovo posle ovih tragičnih događaja u školi „Vladislav Ribnikar”, kao i u Mladenovcu i Smederevu – kako ići dalje? Treba naći snage u sebi i motivisati sve oko sebe da budemo malo bolji. Da doprinesemo koliko možemo. Svako pomalo, pa će već biti bolje.
I sama se, dodaje urednica Redakcije školskog programa, veoma često oseća tužno, iznevereno i nepodržano.
– Slušamo priče kako nemamo program kakav smo imali ranije. A šta imamo kao što smo imali ranije? Da li živimo u prošlosti ili u sadašnjosti? Šta ćemo sad? I moram da kažem – nije tačno da nemamo kvalitetan program za decu. Izvinite, zaista nije tačno! Mi ne živimo negde tamo, već ovde, među nama, sa našom decom. Jedino što ne pristajemo na vrednosni sud koji nalaže ovo vreme. Da li to što se radi po jasno postavljenim ciljevima i bez senzacionalističkog pristupa znači da smo staromodni? U današnjem kontekstu verovatno, ali mi ne nećemo drugačije.
Zastanite, razmislite, sedite sa svojim detetom, odgledajte neku od naših emisija, a nakon toga ih zajedno analizirajte.
Zatim poručuje:
– Za novi početak, krenimo od „Porodične mreže”, a zatim – idemo dalje. Ovih dana, stalno mi odzvanja poznata umotvorina: „Sine, pazi gde gaziš”! „Pazi ti, tata”, reče dete. „Ja idem tvojim stopama!”