STIL STANOVANjA

Udobna soba

„Нека спора смиреност продире у собу, која станује у мени, на длану одмора ... ” Т. Зара (Илустрације Радмила Милосављевић)

Tragajući za definicijom udobnosti, setih se jedne lepe, site mačke, opružene preko nagomilanih jastučića od ružičaste i zelene svile, u podnožju prozora uokvirenog grozdovima crvenih muškatli u belim, porculanskim saksijama. Telo mačke bilo je izloženo iskošenim sunčevim zracima, koji su tog ranog popodneva kasne jeseni bili zlatni, topli i fluidni. Vasiona, kuća i živo biće u njoj, bili su kreatori slike apsolutne udobnosti.

Udobnost sobe samo delimično zavisi od toga koliko je soba velika, koliko je prazna ili zatrpana stvarima, koliko je topla i odakle dolazi svetlost. Doživljaj udobnosti onoga ko u sobu ulazi, mnogo više zavisi od toga šta mu je prethodilo. Ako ste mimo svoje volje bili izvan svoje kuće, sami ili u gomili, čekajući nekoga (ko možda neće doći), ili nešto (hleb, mleko ili autobus), pritom još i umorni od dnevnih događaja iza sebe i neizvesnosti ispred sebe, a da pritom još i sipi kiša, provejava sneg ili briše košava – onda je vaša vizija udobnosti više nego jasna: to je kuća, u kući topla soba, u sobi meka fotelja, na fotelji laki pled, iznad fotelje prigušena svetlost, pored fotelje šolja toplog mleka, knjiga, slika i muzika koja vas opušta...

Fotelja je simbol udobnosti, a „samo moja fotelja” u sobi je predmet kome poveravamo svoje telo bez uslova i ograničenja.

Da bismo pojačali efekat udobnosti, fotelju možemo dopuniti detaljima kao što su:

– džepovi na navlaci sa strane, u koje možemo staviti sve ono što želimo da nam je nadohvat ruke: časopise, knjigu, pletivo, karte za igranje, naočare, maramicu, tople čarape...

– dodatak fotelje za noge, na koje možemo opružiti noge ako nam takav položaj povećava položaj udobnosti,

– jastuče na leđnom naslonu za oslanjanje glave u traganju za najudobnijim položajem vratne kičme, i tako dalje.

Udobnost u kući treba negovati, ne kao veštačku formulu luksuznog življenja, već kao način održavanja psihičke ravnoteže. Oni koji žive sami, najčešće su u prilici da kreiraju stepen svoje udobnosti, bez uplitanja sa strane. Oni koji žive u porodici, moraju biti spremni na tolerantan odnos prema udobnosti drugih.

Ponekad žena zavidi mužu što ume da se izležava, da pije kafu i čita novine u krevetu, da se odmara ispred televizora, ne shvatajući da je sama sebe lišila istog zadovoljstva. Često, žena i majka u kući pate od osećanja griže savesti ako leškare u vreme dok oko njih sve vrvi od nemirnog porodičnog života, uz uobičajenu zabludu da će bez njihovog učešća sve u kući krenuti naopako. To ih neminovno dovodi u stanje iscrpljenosti i nezadovoljstva, koje se dalje prenosi, remeteći opštu udobnost u kući.

Psiholozi smatraju da blaženstvo udobnosti koje doživljavamo uvek ima svoju prošlost. Kada osetimo da nas udoban položaj ispunjava zadovoljstvom, to se u nas vraća sećanje na neku davnu zaštićenost – možda onu u kolevci, u zagrljaju oca ili u krilu majke.

Zato je naša fotelja u sobi toliko važna.

Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs