Gde je nestala Nesi
Ko se još seća čudovišta iz Loh Nesa. Poslednji put je spomenuta u septembru 2019. godine kada je bila zakazana potraga za njom. Ta najava se veoma brzo proširila internetom i izazvala reakciju britanske Kraljevske nacionalne ustanove za spasavanje RNLI.
Oko 18.000 Britanaca na „Fejsbuku” je obećalo da će krenuti u potragu za čuvenim čudovištem iz Loh Nesa, dok je 38.000 izjavilo da je „zainteresovano za hajku”.
Hiljade istraživača i avanturista već decenijama bezuspešno pokušavaju da snime misterioznu Nesi, zagonetno čudovište iz škotskog jezera Loh Nes.
Na severnim visoravnima Škotske, nedaleko od grada Invernesa, nalazi se jezero Loh Nes, u celom svetu poznato po ogromnom stvorenju koje tu, navodno, obitava, a priče o čudovištu Nesi kolaju vekovima.
Navodni očevici tvrde da su u vodama tog jezera videli ogromnu neman veoma dugačak vrat životinje velikih dimenzija, dugu između 12 i 15 metara, sive boje, male glave i glatke kože.
Loh Nes je duboko jezero, dugo oko 36 km i široko oko 2,7 km. Grebeni koji opasuju jezero bacaju veliku senku na vodu, što, pored velike dubine (maksimalna dubina jezera je 227 metara), njenu prozirnost čini još slabijom.
„Vodeni konj”, o dečaku koji je otkrio misteriozno jaje iz koga se izleglo stvorenje
koje će postati čudovište iz Loh Nesa (Foto EPA/Franck Robichon)
Jezero je do sada mnogo puta istraženo upravo zbog velikog broja svedočenja o viđenju čudovišta, kako od strane lokalnog stanovništva tako i od strane turista. Osim svedočanstava, postoji i mnoštvo video-snimaka i fotografija koji prikazuju Nesi u različitim oblicima i položajima.
Zahvaljujući tome što je jezero relativno male površine (56,5 kvadratnih kilometara), naučnici su uspeli da ga preplove, ali nisu našli nikakav dokaz o postojanju Nesi, zbog čega mnogi smatraju da se radi o legendi.
Naučnik koji je godinama sakupljao DNK uzorke iz škotskog jezera Loh Nes nagovestio je šta bi čuveno čudovište moglo da bude.
Naime, naučnici su analizirali DNK koji su prikupili u uzorcima vode uzete s različitih lokacija kako bi kategorisali sav tamošnji život.
„Na temelju podataka koje smo prikupili čini se da ideja o plesiosauru ne stoji. Nema ni DNK morskog psa. Nema ni DNK soma. Ne možemo naći nikakav dokaz o jesetri”, tvrdi naučnik Nim Gemel.
„U Loh Nesu ima puno jegulja, a DNK jegulje smo pronašli na gotovo svakoj lokaciji na kojoj smo uzimali uzorke – ima ih sijaset i ne možemo odbaciti mogućnost da u Loh Nesu ima gigantskih jegulja”, ističe Gemel.
On smatra da njegovu teoriju podupire i video-snimak iz 2007. godine, koji prikazuje kako „nešto” dugačko oko četiri metra i oblika torpeda pliva po površini jezera. A velike jegulje u Loh Nesu, ponekad debele poput ljudske noge, navodno su viđali i ronioci. Džinovska jegulja bi bila nešto što je, tvrdi on, neobično, ali ne i nemoguće.
U svakom slučaju, nadležni za Loh Nes bili su zabrinuti da bi veliki broj „lovaca na Nesi” mogao da izazove pometnju, uz upozorenje da ovo škotsko jezero može da bude opasno.
Dubina jezera je dva i po puta veća od visine Big Bena, recimo, dok je prosečna temperatura vode šest stepeni Celzijusa. Vremenski uslovi ne jezeru se brzo menjaju, a talasi ponekad dostižu visinu i do četiri metra.