ARHEOLOGIJA

Skitsko blago otkriveno u podnožju Kavkaza

U području evroazijskih stepa od 900. do 100. godine pre nove ere živela su nomadska ratnička plemena koja su Grci nazvali Skiti

(Pixabay)

Moskva – Ruski arheolog Andrej Belinski otkrio je sasvim slučajno izuzetno lepe i dragocene skitske zlatne artefakte stare 2.400 godina u podnožju Kavkaza,

Belinski je bio zadužen da kao arheolog ispita područje Kavkaza sa mogućim arheološkim nalazištima u okolini Stavropolja pre nego se teren raščisti za izgradnju elektroinstalacija. Na jednoj njivi je primetio veštačko brdašce koje u tim azijskim krajevima nazivaju kurgan i podignuta su da budu grobnice ili neka svetilišta nomadskih plemena kojima je tamo prapostojbina, preneo je Tanjug.

Kao iskusni arheolog Belinski se opredelio da ipak pregleda ovaj kurgan visok oko četiri metra, iako je primetio da je sa jedne strane bio prekopavan, što znači da su ga „posetili” pljačkaši grobova.

Pošto je lokalitet nazvao „Sengilevskoj 2”, dao je nalog radnicima da započnu iskopavanja sa one strane koja nije bila „načeta” i bilo im je potrebno skoro mesec dana da stignu do dna, gde su naišli na glineni pod koji je delovao kao da je prirodni. Tridesetak centimetara ispod glinenog poda naišao je na kamenu kutiju u kojoj je bilo nekoliko prstiju i rebara skeleta nekog mladića. Oko kutije su bile rupe za stubove verovatno od drveta koji su nosili neki pokrov.

On što je iznenadilo Belinskog bile su dve zlatne posude neverovatno efektno dekorisane sa spoljne strane, a ispod njih je bilo nekoliko zlatnih grivni, jedan masivni zlatni prsten i tri mala zlatna pehara. Oni koji su u nekim ranijim vremenima raskopali kurgan sa druge strane propustili su da ga celog prekopaju i tako im je ova zlatna riznica promakla.

Belinski je pozvao kolegu stručnjaka za drevna azijska plemena Antona Gasa iz berlinske Fondacije za kulturnu baštinu i oni su se složili da je to najveći nalaz skitskog blaga za poslednjih pola veka i da kurgan nije samo obična grobnica već ima mnogo važniju ulogu.

Njihova pretpostavka je za sada da je ovo bilo mesto nekog svetilišta i da je tu bila sahranjena ritualno neka žrtva uz koju su bili položeni skupoceni artefakti koje su ukrasili najverovatnije umetnici zlatari iz Grčke ili grčkih kolonija na Crnom moru.

U tom području evroazijskih stepa živela su od 900. do 100. godine pre nove ere nomadska ratnička plemena koja su Grci nazvali Skiti. Ta plemena su krstarila prostranstvima od zapadne Kine do obala Dunava i sahranjivala su svoje ratnike sa celokupnim blagom, a posebno predmetima od plemenitih metala na kojima su bili ugravirani ili reljefno prikazani vegetacija i pripadnici životinjskog i mitskog sveta. Iako su se razlikovali zbog velike udaljenosti, ipak su pripadali istoj kulturi, negovali iste pogrebne rituale i koristili sličan jezik o kome se zna samo iz posrednih izvora jer nisu imali pismo niti su koristili grčko koje im je bilo poznato zbog bliskih veza sa Grcima i njihovim veštim zlatarima.

Arheolozi Rusije, Ukrajine, Kazahstana, Mongolije već su istražili kurgane na severoistoku azijske stepe i našli izuzetne dragocene ukrase i opremu za konje, ali ovo je prvo značajno otkriće u regionu savremenog Stavropolja, što menja kartu prostiranja Skitske civilizacije.

Belinski kaže da su stručnjaci u Ermitažu, kada su videli predmete sa nalazišta „Sengilevskoje 2” odmah proglasili da su falsifikati, jer nisu mogli da poveruju da da su tako savršeno urađeni i u tako dobrom stanju, ali kada si izvršena testiranja u laboratoriji i kada su pokazani snimci mesta gde su nađeni i ostavljeni pre 2.400 godina, priznali su da se radi o jednim od najlepših primeraka skitskih artefakata koji su ikada nađeni. Na jednoj posudi su motivi iz neke bitke u kojoj starac ubija mladog ratnika, dok je na drugoj prikazan grifon kako napada konja.