Neobični i opasni kućni ljubimci
Pas i mačka odavno nisu jedini izbor za one koji žele životinjsko društvo. Neki ljudi u svojim domovima drže zmije, iguane, mrave i škorpije, dok se drugi odlučuju za majmune, pa čak i aligatore.
Iza privlačnosti neobičnih vrsta, međutim, kriju se posebni psihološki profili njihovih vlasnika, ali isto tako posebni i uslovi potrebni zadržanje takvih ljubimaca, jer postoje složene potrebe i rizici koji se ne smeju zanemariti. Životinja koja izgleda kao zanimljiv kućni ljubimac na fotografiji može da bude zahtevna za negu, komplikovana za smeštaj, može zahtevati mnogo vremena i biti potpuno neprikladna za život u domu.
Kod egzotičnih vrsta važno je i da li postoji mogućnost zbrinjavanja ako vlasnik više ne bude mogao da brine o njima.
Odgovorno vlasništvo ne meri se time koliko je životinja neobična, već time da li joj čovek može obezbediti uslove u kojima će živeti bezbedno i u skladu sa svojim prirodnim potrebama.
Aligator: ljubimac koji brzo prerasta svoje stanište
Mali aligator možda deluje gotovo nestvarno kao kućni ljubimac, naročito dok je mlad.
Međutim, ovaj gmizavac raste, postaje snažan, ne može se pripitomiti i zadržava predatorske instinkte. Za njega nije dovoljan običan terarijum, već je potreban veliki, posebno opremljen prostor sa vodenim i suvim delom, odgovarajućom temperaturom i uslovima koji omogućavaju normalno ponašanje.
Aligator nije životinja za maženje niti je druželjubiv samo zato što je odrastao u zatočeništvu. Ugriz može da izazove teške povrede, a njegovo držanje može da bude zabranjeno ili podvrgnuto strogim propisima. Zbog veličine i snage, ova vrsta nije pogodna za uobičajeno domaćinstvo.
Zmije: tišina ne znači da su jednostavne za negu
Zmije su među poznatijim egzotičnim ljubimcima. Ne zauzimaju prostor kao pas ili mačka i ne zahtevaju svakodnevne šetnje, a zbog usporenog metabolizma mogu dugo da miruju. To ih čini zanimljivim izborom za ljude koji nemaju mnogo vremena za brigu oko uobičajenih kućnih ljubimaca, što ipak, ne znači da im nije potrebna redovna nega i pažljivo kontrolisani uslovi života.
Terarijum mora da bude bezbedno zatvoren, a temperatura, vlažnost, hrana i mogućnost skrivanja prilagođeni konkretnoj vrsti.
Ishrana se najčešće zasniva na odgovarajućem plenu, a vlasnik mora da poznaje način na koji se zmija hrani i ponaša. Pored toga, nisu sve vrste jednako pogodne za početnike: otrovnice i velike zmije stvaraju posebne bezbednosne probleme i zahtevaju stručnost.
Pre nabavke važno je proveriti poreklo životinje, zakonske uslove i da li u blizini postoji veterinar koji ima iskustva sa gmizavcima.
Zelena iguana: mirna na izgled, zahtevna u stvarnosti
Zelena iguana često privlači ljubitelje gmizavaca svojom bojom i neobičnim izgledom. Mlade jedinke su relativno male, ali odrasle mogu da dostignu znatnu dužinu, uključujući dugačak rep. Zato se dešava da vlasnici tek naknadno shvate koliko prostora ova životinja zapravo zahteva.
Iguani su potrebni visoka temperatura, kontrolisana vlažnost, izvor ultraljubičastog B zračenja (UVB) i ishrana prilagođena biljojedu. Nedostatak pravilnog osvetljenja i kalcijuma može da dovede do ozbiljnih zdravstvenih problema. Iako se pojedine jedinke naviknu na prisustvo ljudi, to ne znači da uvek uživaju u dodirivanju i nošenju.
Zelena iguana nije ukras koji se povremeno izvadi iz terarijuma, već životinja kojoj su potrebni prostor, svakodnevna nega i dugoročna posvećenost.
Bengalska mačka: izgled divlje mačke u domaćem okruženju
Bengalska mačka prepoznatljiva je po pegavom krznu koje podseća na krzno leoparda. Nastala je ukrštanjem domaćih mačaka sa azijskom leopard mačkom, a savremene generacije namenjene životu sa ljudima mogu biti veoma privržene vlasnicima. Ipak, često su izuzetno aktivne, radoznale i inteligentne.
Za razliku od mirnijih mačaka, bengalki obično treba više igre, penjanja i mentalne stimulacije. Bez dovoljno aktivnosti mogu postati nemirne i početi da ispoljavaju nepoželjna ponašanja. Vole da istražuju visoke površine, otvaraju ormariće i prate sve što se dešava u kući.
Važno je razlikovati bengalsku domaću mačku od same azijske leopard mačke i ranih hibridnih generacija, čije držanje može biti podložno posebnim ograničenjima. Divlji izgled ne znači da je svaka životinja sa takvim šarama pogodna za život u stanu.
Škorpija: egzotičan ljubimac za posmatranje
Škorpije privlače ljubitelje neobičnih životinja svojim izgledom i načinom kretanja. Za razliku od sisara, ne traže bliskost sa čovekom, pa se uglavnom drže radi posmatranja. To, međutim, ne znači da su bez rizika.
U zavisnosti od vrste, potrebni su im različita temperatura, vlažnost, podloga i skrovišta. Neke se zakopavaju, dok druge žive na drveću ili drugim uzdignutim mestima. Njihov otrov može imati različitu jačinu, a ubod pojedinih vrsta može da izazove ozbiljne zdravstvene posledice.
Škorpiju ne treba uzimati rukama niti dozvoliti deci da joj prilaze bez nadzora. Pre nabavke neophodno je pouzdano utvrditi vrstu i proveriti da li su njeno držanje i nabavka dozvoljeni.
Majmun: inteligencija kojoj nije mesto u kavezu
Majmuni su među najinteligentnijim životinjama koje ljudi pokušavaju da drže u kućnim uslovima. Mogu da uče, rešavaju probleme i razvijaju složene društvene odnose. Upravo zbog toga njihove potrebe teško mogu da se zadovolje u običnom domaćinstvu.
Majmunu su neophodni kretanje, penjanje, raznovrsna ishrana i kontakt sa pripadnicima sopstvene vrste. Čak i male vrste, poput marmozeta, nisu jednostavni kućni ljubimci. Kada odrastu, mogu da postanu teritorijalni, agresivni, neposlušni i nepredvidivi, a njihovi ugrizi i ogrebotine predstavljaju rizik od povreda i prenošenja infekcija.
Držanje majmuna može da bude i ograničeno zakonima o zaštiti divljih životinja i trgovini zaštićenim vrstama.
Pre nego što životinja stigne u dom, treba proveriti zakonske uslove, poreklo, troškove smeštaja i ishrane, dostupnost veterinarske pomoći i očekivani životni vek.