U matematici leže odgovori na sva pitanja
Kada jednom počnete da uočavate obrasce, shvatite da su oni svuda – u talasima, u oblacima, u pokretu ruku, u načinu na koji neko voli. To je ono što me vodi – želja da pokažem da lepota nikada nije slučajna – kaže ova britanska naučnica
„Matematika, u suštini, nije ništa drugo do način da određene strukture oko nas primetimo – bilo da se radi o obliku planine, rasporedu gradskih ulica ili načinu na koji ljudi razgovaraju“.
Ovo su reči britanske matematičarke i autorke Hane Fraj koja veruje da se iza svakoga haosa krije nekakav obrazac. A to će i dokazati u novom dokumentarnom serijalu „Beskonačni istraživač sa Hanom Fraj“, koji se od 9. novembra emituje na Nacionalnoj geografiji.
Šta povezuje prirodu, istoriju, kulturu i ljudsko ponašanje? Upravo za ovim odgovorima traga Frajova koja je posetila zanimljive predele, od Islanda do Vijetnama, od Španije do Južne Koreje...
- Htela sam da napravim seriju koja neće biti samo putopis, već jedna vrsta intelektualne avanture. Svuda oko nas postoje strukture koje ne vidimo jer smo, prezauzeti samim životom – rekla je ova naučnica u ekskluzivnom razgovoru za „TV reviju“.
I U POTPUNOM METEŽU POSTOJI RED
U Španiji je otkrivala kako su planinski venci odredili političku i kulturnu sudbinu zemlje, dok je u Vijetnamu, posmatrajući saobraćaj u Ho Ši Minu, dokazala da čak i u potpunom metežu postoji red koji proizilazi iz ljudske intuicije i saradnje.
- Vijetnamski saobraćaj je jedna od najlepših metafora za čovečanstvo – hiljade ljudi koji se kreću u svim pravcima, ali se, ipak, gotovo nikada ne sudaraju. To je neka vrsta žive matematike – ispričala nam je uz osmeh.

U Grčkoj je istraživala harmoniju i proporciju antičke arhitekture, tražeći u geometriji Partenona dokaz da je čovek oduvek nastojao da pronađe red u svetu oko sebe.
- Kada shvatite da brojevi i oblici nisu suvoparna pravila, već simbolički jezik čoveka koji je pokušavao da uhvati savršenstvo prirode, shvatite da nauka i umetnost nisu suprotnosti, već jedna ista stvar – dva načina da razumemo lepotu – misli su Frajove za koju je posebno emotivno iskustvo bilo ono u Irskoj i na Islandu – zemljama koje su, svaka na svoj način, postale ogledalo ljudske izdržljivosti i mašte. U Irskoj se bavila vezom između jezika i identiteta.
- Postoje irske reči koje ne možete prevesti – opisuju osećaj vetra, boju neba pred kišu, tišinu u kući kada svi spavaju. To su obrasci ljudskog iskustva, matematički precizni u svojoj poeziji.
Na Islandu je, pak, otkrila kako surova priroda oblikuje karakter i zajedništvo.
- Ljudi koji žive okruženi ledom i lavom moraju imati duboko poštovanje prema sili prirode. Ta svest o krhkosti čini da život posmatraju sa nekom smirenošću koja nedostaje savremenom svetu.
MATEMATIKA JE POEZIJA
Iako je po obrazovanju matematičarka, Fraj se ne ustručava da govori o emocijama. Prema njenom mišljenju, matematika ima i svoju poetsku stranu. Ona nam pomaže da shvatimo ne samo kako svet funkcioniše, već i zašto nas određene stvari pokreću.
- Kad razumete ritam i simetriju, počinjete da primećujete iste principe u muzici, ljubavi ili tugi. To je ono što me i dalje drži u potrazi za redom - iskrena je autorka emisije.
U serijalu je pokušala da spoji naučni metod i ljudsku radoznalost. Smatra da televizija ima snagu da približi apstraktne ideje, da ih pretvori u nešto što možete da osetite.
- Naučni koncepti nisu hladni – oni su živi, oni su ljudski. Taj spoj vidljiv je u svakoj epizodi, gde složene teorije postaju vizuelni motivi, a statistika dobija lice.
Kroz razgovor, Hana priznaje da je sa svakim putovanjem naučila nešto novo i o sebi.
- Kada toliko vremena provedete gledajući obrasce u svetu, počnete da ih prepoznajete i u sopstvenom životu. Naučila sam da prihvatim nepredvidljivost kao prirodan deo strukture. I to mi je donelo mir.
Na pitanje kako vidi budućnost naučne komunikacije, odgovara bez dvoumljenja:
- U vremenu društvenih mreža, televizija može ponovo postati mesto za istinsko razumevanje. Ljudi žude za smislom, a nauka, kad se pravilno ispriča, ume da ga ponudi.
Na kraju razgovora, kao da zaokružuje sve teme serijala, poručujući da svet nije haotičan, samo ga gledamo pogrešno.
- Kada jednom počnete da uočavate obrasce, shvatite da su oni svuda – u talasima, u oblacima, u pokretu ruku, u načinu na koji neko voli. To je ono što me vodi – želja da pokažem da lepota nikada nije slučajna – podvlači Hana Fraj.