Crne bobice šampioni
Od svih biljaka ribizle sadrže najveće količine antioksidanasa, zbog čega su moćno oružje u borbi s anemijom, upalama, grčevima i probavnim smetnjama, a pomažu i kod bubrežnih bolesti i hipertenzije
Crna ribizla (Ribes nigrum L.) jedna je od najhranljivijih vrsta voća na svetu: po sadržaju antioksidanasa ona je šampion.
U zapadnoj Evropi od davnina je gajena kao lekovita biljka. Englezi ovu crnu bobicu dodaju u svoj božićni puding, dok se Francuska proslavila čuvenim likerom krem de kasis (Creme de cassis) od ovog bobičastog voća.
Crna ribizla koristila se u narodnoj medicini za lečenje infekcija, a pre svega upale pluća. Plodovi i sok ove biljke koriste se kod bubrežnih bolesti, olakšavaju grčeve i bolove probavnih organa. Preporučuje se za jačanje i čišćenje krvi. Čaj povoljno utiče na rad bubrega i ublažava tegobe izazvane reumom i gihtom.
Čuva dobar vid
Koristi se i za stabilizaciju krvnog pritiska, a posebno se preporučuje osobama koje imaju anemiju.
Na našim prostorima sreće se kao samonikla biljka u šumama, šikarama, a dosta se gaji po baštama i vrtovima. Crna ribizla je odlična medonosna biljka.
Cveta u maju, a plod je crna bobica koja sazreva neravnomerno, tako da u isto vreme na biljci imamo i zrele i zelene plodove.
Plod je bogat vitaminom Ce, zatim sadrži provitamin A, vitamine Be1, Be2, Be6, Be12, Pe, De, E, K, karoten. Od minerala sadrži natrijum, kalijum, kalcijum, magnezijum, fosfor, gvožđe, selen, bakar i cink. Sadrži organske kiseline, pektin, tanine i dr.
Upotrebljava se u obliku čajnog napitka, kao lekovito sredstvo u slučajevima gde je potrebno davanje vitamina Ce. Preporučuje se u slučajevima gripa, anemije i avitaminoze.
Sokovi dobijeni iz plodova koriste se u obliku sirupa i koncentrata kao korigent proizvodima neprijatnog ukusa i mirisa, kao osvežavajući napitak, a služe i za jačanje organizma.
Preporučuje se kod čira na želucu i na dvanestopalačnom crevu, kod gastritisa i za smanjene kiseline u želucu.
Listovi, pupoljci i bobice crne ribizle sakupljaju se tokom jula. Plodovi se beru u fazi potpune zrelosti i suše na promaji ili u sušionici na temperaturi 50–60 stepeni. S jednog žbuna može se prikupiti oko 30 kilograma zrelih plodova.
Od semena se dobija ulje bogato gama-linolenskom kiselinom koja deluje snažno protivupalno. Retko se može naći u prodavnicama jer joj je cena visoka.
Bobice sadrže moćne antioksidanse, kao što su zeaksantin, kriptoksantin, beta-karoten. Ove komponente se udruženim delovanjem bore protiv napada slobodnih radikala, sprečavajući oksidativno oštećenje ćelija i smanjuju šanse za nastanak mnogih bolesti.
Sok je osvežavajući, ukusan i pre svega zdrav napitak koji povoljno utiče na očuvanje zdravlja, poboljšanje imuniteta i podizanje energije i koncentracije.
Crna ribizla čuva naš vid, zato što sadrži veliku količinu vitamina A.
Pored crne, poznata je i crvena ribizla (Ribes rubrum L.). Njen plod sadrži nešto manje šećera, a više organskih kiselina (limunska, jabučna, vinska) te se koristi kao sredstvo za povećanje apetita i ublažavanje žeđi.
Za džem i voćni jogurt
Plodovi obe vrste ribizle imaju široku primenu u prehrambenoj industriji za spravljanje slatka, džemova, kompota, voćnih sokova i likera. U konditorskoj industriji crna ribizla se koristi kao dodatak za pravljenje bombona, čokolada, kremova. Sve više se koristi i za pripremanje voćnog jogurta.
Lišće i pupoljci crne ribizle zahvaljujući prijatnom aromatičnom mirisu dodaju se raznim čajevima, likerima i tinkturama.