KADRIRANjE

Ruska salata

Iz kruga koji smo stvorili, nema nam izlaza! Čekamo samo još potop ili Nojevu barku. Šta će stići pre? Ili smo već potopljeni, u bazenu?

Исидора Масниковић (Фото Небојша Бабић)

Velika subota, dan pred najveći verski praznik, Uskrs, bio je, u skladu sa našim kampanjskim mentalitetom i u duhu pravoslavne skromnosti, dan za pustošenje trgovinskih megamarketa. Nezapamćene gužve zabležene su na graničnim prelazima i u samoposlugama. A sve sa jednim ciljem – napraviti rusku salatu, najomiljeniju srpsku đakoniju za prazničnu trpezu. Ako ste kojim slučajem baš te Velike subote, poslednjeg dana uskršnjeg posta i uzdržavanja, pokušali da pronađete smrznuto povrće za ovaj nezaobilazni obrok, sigurno ga niste pronašli. Jer, Srbi vole rusku salatu! Da li zbog imena, tradicije obožavanja ruske kulture, navike, zaostavštine nekih starih vremena, verni smo bili ovoj salati i ovog Uskrsa. Iako bi možda primerenije bilo da smo pazarali smrznuti kineski miks.

Koliko se samo simbolike krije u ovom prazničnom predjelu. Zdrave namirnice – krompir, grašak i šargarepa, koju verovatno zasebno nikada ne bismo okusili na raskošnoj trpezi, naspram nezdravih i punih holesterola – šunke i majoneza. To smo upravo mi! Puni kontrasta. Posvećeni veri, ali i prgavi, zapaljivi, baš kao i majonez u našoj utrobi. Uzdržani u postu i raskalašni u vreme praznika! Pa je tako i ovog proleća gospodnjeg zabeležen veliki broj poziva Hitnoj pomoći, što zbog prejedanja, što zbog pijanih kavgi!

Upravo nam je takav bio i televizijski program. U njemu smo ovih dana mogli da okusimo i posno i mrsno. Dan nakon obeležavanja nezapamćene tragedije u školi „Vladislav Ribnikar“ i u selima nadomak Beograda, Duboni i Malom Orašju, kada se čitava Srbija prisećala i plakala, voditeljka jutarnjeg programa „sa najvećim šerom“ preko noći zaboravila je strahotu koju nas je zadesila, ali i iskonske vrednosti pravoslavlja i najradosnijeg hrišćanskog praznika – smernost i skromnost. Bahato, raskalašno, uz bazen, luksuz, podvriskivanje, trčakaranje, popevku, razdragane goste za bogatom trpezom u vili od marmelade i čokolade, i neprimerene izjave, proslavila je Uskrs, i to samo dan nakon što smo obrisali suze. Plakali smo samo jedan dan... Jutro je promenilo sve.

Ilustracija Srđan Pečeničić

Pola Srbije gledalo je ovaj program zgroženo, pola se možda i divilo i sanjalo neki bolji život u kom je jedini pokazatelj uspeha – bazen u dvorištu, i to u danu kada je većina porodica jedva priuštilo rusku salatu. U sličnom duhu, obeležen je praznik na ružičastoj televiziji. Još jedna ružičasta osoba predstavila je u narednim satima svoju porodicu, takođe uz bazen... Jer ko nema bazen, taj ne vredi. To je valjda shvatio i čelnik ove televizije, uz reči pesme EKV – „ovaj krug sam smislio, ovaj krug sam stvorio...“, prenoseći svoju ukršnju poslenicu, samo koji minut nakon dron snimaka iz raskošne vile.

„ ... Kad malo bolje razmislim kakvi smo, ono prvo (umreti), uopšte ne izgleda loše! Srećan uskrs“ (sa sve malim slovom). Toliko o poštovanju Uskrsa. Iz kruga koji smo stvorili, nema nam izlaza! Čekamo samo još potop ili Nojevu barku. Šta će stići pre? Ili smo već potopljeni, u bazenu?

Veliki petak prvi put smo možda zaista osetili i spoznali njegovu simboliku. Nije se slučajno podudarilo da upravo na ovaj dan stradanja Isusa Hrista obeležavamo godišnjicu stradanja nedužnih dečjih života. Gotovo sve televizije svoj program posvetile su žrtvama u beogradskoj osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“. Potresno i bolno je bilo svedočenje roditelja čiji je gubitak nenadoknadiv. Da li smo posle ovog mirno spavali? Ili smo već ujutro pohitali u poragu za ruskom salatom? 

Kao opomena odzvanjaju reči jednog od roditelj da je o stradanju svog deteta saznao preko medija! Da li ste posle toga mogli da uživate u bajkovitim televizijskim slikama vile sa bazenom? Da li će mediji prestati da istrčavaju pre stručnih i odgovornih kojima je to posao? Hoće li prestati da se slade tragedijama i vesele narod pogrešnim vrednostima?

Da li smo, pre nego što smo se upustili u voajersko posmatranje tuđih života, razmislili kakvi smo roditelji, i koliko smo svi odgovorni? Ova opomena trebalo je da se čuje u vreme Uskršnjih praznika na malom ekranu... Ali, televizije su i ovoga puta zakazale. Jer, važnije je ko će izaći na izbore, ko će sa kim i ko koga opstruiše, od toga da li decu izvodimo na pravi put!

U NOVOJ "TV REVIJI", U PETAK, 17. MAJA, U "KADRIRANjU", SAZNAJTE KAKO JE PROTEKLA EVROVIZIJA 2024. I DA LI JE SRBIJA ZGROŽENA