BELEŠKE S PUTA: FRANKFURT

Feniks kao simbol grada

Finansijski centar Nemačke i sedišta Evropske centralne banke privlači mlade iz celog sveta. Iako je gotovo potpuno srušen u bombardovanju 1945. godine, crkve, Gradska kuća i mnoga zdanja nikla su iz pepela potpuno obnovljena

(Фотографије: М. Никић)

Prvo što ugledate kada uđete u centar Frankfurta jeste  dugačka i uređena „zelena” obala reke Majne i nezaboravni prizor: šetači i rekreativci u parkovima s niskim „uvijenim” drvećem, turisti koji se fotografišu na raznolikim mostovima, brodovi i brzi čamci, studenti koji uče sedeći na travi.

Od Doma kulture u kom se redovno održavaju Majski sureti pisaca naše dijaspore i matice, smeštenog na kraju šetališta, dužom šetnjom prateći Majnu, stiže se do srca Frankfurta, četvrti Romer.

Naša reporterka na obali Majne
 

Gvozdeni most ljubavi

Na tom putu ređaju se stari mostovi. Pešački lučni, a onda najstariji, Gvozdeni  most. Na njemu piše da je izgrađen 1682. godine i da je više puta obnavljan. Danas je okovan „katancima vernosti” mladih parova. Odatle puca pogled preko reke na visoku protestantsku Crkvu Tri kralja, čija se upečatljiva fasada renovira.

Diks Hanink iz Holandije i Kasja Kubiceli iz Poljske zamolili su nas da ih slikamo pored svog „ljubavnog katanca”. Kako je  dvadesetdvogodišnji par otkrio stidljivo, upoznali su se prošlog leta u Amsterdamu u perionici gde je studentkinja Kasja radila. Maštaju da žive u Španiji, a odlučili su da se ponovo sretnu ovde, u gradu mladih.

Ljubazni Nemci u prolazu objasnili su da je pre nego što se pređe stari most, koji danas ima i panoramski lift, za sliku o Frankfurtu neophodno prvo ući u najstariju sačuvanu četvrt Romer. Sa Fontanom pravde na sredini, obnovljena, danas pripada Istorijskom muzeju grada. Na uglu je stara carinarnica za brodove, pretvorena u restorane. Konobari objašnjavaju da ulazimo kroz nekadašnja „vrata grada”. Tačnije, ulazimo u istoriju Frankfurta.

Grad je prvi put pismeno pomenut 794. godine u povelji Karla Velikog. U doba Merovinga u devetom veku imao je kraljevski dvor Franaka. Posle podele Franačke države, postaje mesto skupština carstva, a od 1220. slobodan carski grad, koji kasnije nakon Prusko-francuskog rata 1871. ulazi u ujedinjeno Nemačko carstvo i postaje veliki industrijski centar.

U savezničkom bombardovanju, krajem Drugog svetskog rata, uništeno je potpuno staro jezgro grada iz kojeg je tokom rata deportovano i ubijeno 11.134 Jevreja. Američka baza, potom i sedište uprave saveznika u Zapadnoj Nemačkoj, u izboru za glavni grad to mesto gubi od Bona. No, od pedesetih postaje stecište ekonomskog razvoja i solitera građenih s ciljem da „nadmaše” tornjeve katedrala.

Tek od 1994, prilikom obeležavanja 1.200 godina grada, dolazi do veće obnove najvrednijih zdanja u centru, kome vraćaju nekadašnji izgled. Na trgu u Romeru, mnoštvo turista okruženih tipičnim raznobojnim kućama sedi u kafeima na kaldrmi.

Do ulaza u Istorijski muzej na početku trga s desne strane je evangelistička Crkva Svetog Nikole koja svedoči o dolasku Martina Lutera 1521. godine u Frankfurt na „putu reformatorske pruge”.

Preko puta crkve je „iz pepela podignuta” stara Gradska kuća ili Rathaus. Tačnije, kompleks od devet kućica iz srednjeg veka, sa šest dvorišta. Na fasadi zdanja prikazana je istorija Nemačke. To je glavna turistička atrakcija. Mozaici koji se nalaze u drvenim okvirima predstavljaju motiv feniksa, simbol modernog Frankfurta, finansijskog centra Nemačke i sedišta Evropske centralne banke.

Nad starim gradom uzdiže se Katedrala Svetog Vartolomeja posvećena Karlu Velikom, najznačajnija i najveća crkva u gradu. Zvanično je zovu Dom ili Carska katedrala, zbog toga što su se u njoj birali i krunisali vladari rimsko-nemačkog carstva. Bila je simbol nacionalnog jedinstva.

Gotska crkva s visokim izrezbarenim tornjem treći je hram na ovom mestu i izgrađena je u 14. i 15. veku na temeljima crkve iz doba Merovinga. Zbog oštećenja u požaru krajem 19. veka i bombardovanja savezničkih snaga tokom kojeg joj je spaljena unutrašnjost, od pedesetih je obnavljana. U katedrali se čuvaju remek-dela iz razdoblja gotike kao što je oltar „Usnula Marija” iz 15. veka, klupe i freske iz srednjeg veka. Ko se popne 328 stepenika tornjem, kažu, „može da uživa u panorami s visine od 66”,  do koje je za posetioce otvorena kula visoka 95 metara.

 

U uskim ulicama oko katedrale, za fotografiju ispred spomenika literati Fridrihu Štolceu zamolile su nas sada Kasandra Farber i Hana Sejfron iz Amerike. Kasandra, studentkinja medicine, prikuplja znanja koja joj ovaj nemački grad u toj oblasti nudi, dok Hana zasad putuje svetom, pa će odlučiti šta će i gde u životu. Ulice i kafići grada puni mladih privukli su ih da posete Frankfurt. Na poziv da dođu u provod i obilazak u Beograd izazvale su simpatije i smeh s naše strane, jer su u glas pitale da li je bezbedno.

Geteovo svedočanstvo

U krugu kroz Romer dolazi se potom i do protestantske crkve Svetog Pavla iz 18. veka. U revolucionarnoj 1848. godini u ovoj crkvi, danas izložbenom prostoru, osnovan je prvi demokratski izabran parlament Nemačke. Na zidu primećujemo, između ostalih, spomen-obeležje bivšem američkom predsedniku Džonu Kenediju kao vizionaru.

Šetajući pored Opere iz 19. veka i restorančića svetskih ukusa s mini-baštama u okolnim  ulicama, koje su često mirne i zatvorene za saobraćaj zbog demonstracija neke od 180 lokalnih zajednica grada u kojem se govori 200 jezika, stigli smo i do Geteove kuće. U jednoj od bočnih uličica od Berlinen štrase, porodična kuća u kojoj je rođen 1749. i živeo do 1765. ostala je primer života dobrostojeće porodice tog doba. Raskošne fasade, velike trpezarije kao i Geteova soba na poslednjem spratu u kojoj se igrao sa svojim lutkarskim pozorištem svedok su i njegovog odrastanja i grada, ali i duha remek-dela kasnog baroka i romantizma.

Veslanje na dasci omiljena rekreacija stanara novih frankfurtskih zgrada na vodi

U povratku na obalu oko pet sati poslepodne, opšti prizor je promenjen: mnogo više ljudi, posle posla, sedi na travnatim obalama družeći se, užinajući, slušajući muziku ili igrajući se s decom. Okolo nema nijednog otpatka. Sa zalaskom sunca fotografije su uspešnije, pa je i broj „selfera” porastao. I vetar je „stao”, pa je u prijatnoj šetnji ugodno zaključiti da je, ukoliko ste samo u prolazu kroz ovaj grad, nekoliko sati dovoljno da steknete prvi, uglavnom najvažniji, utisak.

Na obali 20 muzeja

S obe strane reke Majne nalazi se kompleks nazvan Obala muzeja. Obala Frankfurta je atrakcija s više od 20 muzeja, među kojima se izdvajaju muzeji istorije umetnosti (Štadel) i moderne umetnosti, kao i Muzej komunikacija. U gradu s više od 50 odsto zaštićenih zelenih površina nalazi se i najveća botanička bašta u Nemačkoj, na površini od 54 hektara.

Nemački Menhetn

Kao sedište berze u državi, petomilionski i najveći grad pokrajine Hesen u središtu Nemačke, jedna od najvažnijih avio-luka, ima sve veći svetski značaj. Poznat je i po najvećim sajmovima knjiga i automobila. U tržnom centru koji je projektovao Masimilijano Fuksas nalazi se najveći lift u Nemačkoj. Oblakoderi od betona, stakla i čelika postali su dom vodećih svetskih firmi, a sve je poznatiji i po koncertima i aktivnim događajima noćnog života, o čemu svedoči dolazak velikog broja mladih studenata i turista. Zovu ga Nemački Menhetn.

Specijalitet je viršla

U Frankfurtu nisu, kao uglavnom i u Nemačkoj, kobasice na prvom mestu liste specijaliteta već – viršle. Lokalni ugostitelji tvrde da one moraju da se nađu na meniju ako hoćete da probate domaću hranu, kao i da piće po kojem je grad poznat nije pivo, već afelvajn ili sajder od jabuke, lagano alkoholno voćno piće na koje miriše ceo grad. Kolica s pecivima ga, takođe, sa svih strana preplavljuju.