Umetnička slika umesto garsonjere
Kolekcionarstvo je uvek bilo na pola puta između pasije i interesa: neki kolekcionari su iskreni zaljubljenici u slikarstvo, drugi ulaganje u likovnu umetnost vide kao način da uvećaju svoj kapital
Umetničke slike nekada su krasile svečane sale naših firmi. Slike, grafike, reljefi iz organizacija udruženog rada su kroz tranziciju završile kod upućenih privatnih kolekcionara. Brojni kupci dolazili su nekada i iz redova srednjeg sloja, ali je period velikih ekonomskih nestabilnosti mnogo toga promenio na tržištu umetnina. Danas do vrednih slika dolaze najbogatiji, koji u tome vide pre svega dobru investiciju. Kako bi rekli poznavaoci prilika, uz stanogradnju i ulaganje u nekretnine, kapital se u nesigurnim vremenima čuva i ulaganjem u vredna umetnička dela.
Na svetskom tržištu likovna umetnost je, kako su neki skloni da tvrde, po novcu koji se obrće krupan biznis. Ne baš kao nafta i gas, ali i sami smo svedoci milionskih iznosa na aukcijama širom sveta kojima se kupuju dela Pikasa, Monea, Rembranta, Dalija.

Strasni kolekcionari
Kod nas su, po rečima Nikole Kusovca, nekadašnjeg kustosa Narodnog muzeja, kupci umetnina ipak u velikom broju iskreni i strasni kolekcionari, dosta se razumeju u umetnost i brinu o delima koja poseduju. Način na koji ih čuvaju često prevazilazi standarde i mogućnosti profesionalaca u muzejima.
Kusovac, iako odavno u penziji, i sada je angažovan na proceni dela likovne umetnosti i potvrdi autentičnosti, a pomaže i oko formiranja cene. Njegov savet je da se pri kupovini svake slike proveri njeno poreklo, da li je negde izlagana, popisana... Pojedini stručnjaci važe za iskusne i vrsne poznavaoce stvaralaštva baš određenog umetnika. To su pisci monografija, kataloga ili umetničkih pregleda u kojima se obrađuju dela konkretnog umetnika.
Cena umetničkog dela se, pojašnjava naš sagovornik, formira na osnovu nekoliko određenih kriterijuma: školovani umetnik ima pravo da traži cenu u visini plate, plus materijalni troškovi. Ako uz to slikar ima i pozitivne kritike, može da traži za svoju sliku iznos u visini dve plate, akademici za svoja dela mogu da računaju i na četiri-pet plata.
– Ako ste popularni i poznati, možete da tražite onoliko koliko „kaže” tržište. Ima i umetnika, koji nisu značajni, a trenutno postižu visoke cene. Mlađi slikari sebe najčešće precenjuju, ali ima i ljudi koji kupe njihovu sliku, pa ako se za dvadeset godina neko od njih proslavi i ta slika će imati veću vrednost – objašnjava Kusovac i najavljuje da će 21. marta u Galeriji RTS otvoriti izložbu „Ljubav iznad interesa”.
Na njoj će biti izložene slike iz privatnih poseda, i to, kako dodaje, od kolekcionara koji su to postali iz ljubavi, a ne iz interesa, kako i samo ime izložbe nagoveštava.
Poslednjih nekoliko godina na osnovu podataka galerista ima dosta poznatih autora, čija dela, uz dobru nadoknadu, nalaze put do kupca. To su slike Petra Lubarde, Ljube Popovića, Olje Ivanjicki, Cileta Marinkovića, Milića od Mačve, Mome Kapora… Na ceni su i slike Janoša Mesaroša, Ratka Lalića, Zdravka Mandića, Save Stojkova i drugih.
Neki kolekcionari sakupljaju slike i umetničke predmete koji su potvrđeni kao vredni, neko želi ono najaktuelnije što tržište nudi, treći kupuju dela svojih savremenika, mahom afirmisanih, a ponekad i mladih i neafirmisanih. Motivi su različiti – i razbibriga, želja za investiranjem, ali i za potvrđivanjem društvenog statusa. Pojedinci su vođeni željom da sakupe vrednu zbirku, koju će zatim pokloniti narodu i time se upisati u istoriju. Stručnjaci iz ove oblasti ističu da je želja za posedovanjem umetničkog dela iskonska i da se čovek umetnošću produhovljuje. To opredeljenje kod ljudi i država treba da podrži i podstiče.
Naš sagovornik navodi i da kupci umetničkih dela od njega traže različite procene: koliko vredi umetnina koju su, recimo, nasledili ili koliko je sigurno ono što planiraju da kupe. Dodaje da u proseku svakog dana pogleda dvadesetak slika, a ima dana kada pogleda i stotinak. Iza njega je veliko iskustvo. Još dok je bio kustos u Narodnom muzeju mnogo je vremena proveo i na „terenu” u brojnim muzejima i verskim objektima, naročito u vreme devedesetih godina, kada je pokušavao da umetnička dela spasi od paljenja i ratnih dejstava.
– Što se tiče vrednosti, moje je da kažem da ispod određene cene ne bih dao sliku. Slika, skulptura, grafika, ikona ili drugo likovno delo vredi u suštini onoliko koliko može na tržištu da se dobije – objašnjava kustos.
Unosan posao
Trgovanje umetninama oduvek je i unosan posao. Svugde u svetu pa i kod nas postoje prodajne galerije. One podmiruju zahteve tržišta i prema interesovanju kupca, društvenoj klimi, modi, popularnosti autora, utiču na umetnost i ukus ljubitelja umetnosti. No, najjeftinije i najkvalitetnije nabavke su, po pravilu, neposredno od umetnika, u ateljeima, gde nema posrednika i njihove provizije. Vredna dela po povoljnim cenama stižu i iz porodičnih zbirki i nasleđivanih umetnina. Kolekcionari znalci upravo su tako, najčešće, nabavljali dela najveće vrednosti za svoje zbirke.
Kusovac danas hvali aukcijske kuće i galerije koje se nalaze u Beogradu kao što su galerija Madlene Cepter, Radivoja Dražovića i druge.
– Među našim kolekcionarima ima i biznismena, ali i sportista, kao što je na primer Dušan Savić ili Duško Vujošević, pa Ivan Ćurković. Među cenjenim kolekcionarima su i Milan Beko, glumica Marija Karan, porodice Trajković, Sakan – navodi Kusovac.
Prema onome što možemo nezvanično saznati, spisak se širi, a među zainteresovanima su obično ljudi od uticaja.
Najskuplja slika Paje Jovanovića
Najskuplja srpska slika je „Ukrotitelj zmija” iz 1887. godine slikara Paje Jovanovića. Ovo ulje na platnu 2000. godine prodato je na aukciji u Londonu za 169.580 evra. Drugo najskuplje delo je „Selo” slikara Save Šumanovića, koje je prodato za 75.000 dolara. Deset najskuplje prodatih slika srpskih autora prodato je na aukcijama širom sveta za ukupnu sumu od oko pola miliona dolara.
Kusovac ističe da su umetnička dela naših autora kao što je recimo Vlada Veličković oko 50.000 evra, pod uslovom da je veća jer se slike „prodaju na metar”. Dado Đurić ili Džoni Reljić su takođe na ceni. Umetnost nastala između dva svetska rata, kao i u periodu od pedesetih do ranih sedamdesetih godina je danas najtraženija.