TURIZAM NA NOV NAČIN

Gošće uče kako da spreme punjene paprike

U etno-domaćinstvu turistkinje se prvo zbune, a potom uživaju što su naučile kako da spreme zdrav a ukusan obrok koje su pripremale njihove majke

(Фотографије Мирјана Никић)

Seoska kuhinja u kojoj se gradske domaćice uče spremanju zdrave hrane, ali i mesto na kojem uče da vezu ili koriste lekovito bilje, danas je turistički hit u svetu. Za to vreme muškarci su posvećeni starim zanatima, ali i jahanju, vuči volova i zaboravljenim seoskim domaćinstvima.

Ovo je zapravo prikaz najboljeg korišćenja poljoprivrednih resursa, jer bez turizma samo selo ne može da se vrati na „zelenu granu”.

Obećana zemlja

– Srbija je obećana zemlja za razvoj ruralnog turizma. Balans urbanog i ruralnog turizma danas je lokomotiva razvoja – uveren je prof. dr Drago Cvijanović, dekan Fakulteta za hotelijerstvo i turizam u Vrnjačkoj Banji, odseka Univerziteta u Kragujevcu. Tim rečima otvorio je nedavni skup posvećen unapređenju ruralnog turizma u postkovid periodu.

Ovaj skup pratila je i izložba proizvoda seoskog turizma. Cvijanović je podsetio da se seoska domaćinstva moraju podržati da bi se treća generacija bavila poljoprivredom, ali i da deca znaju da jaje ne daje zeka, već koka, i da u etno-selu vide da se paprika peče da bi nastao ajvar.

Najbolji primer kako su svoje resurse u turizmu iskoristili su Slovenija, Švajcarska i Austrija, poručio je dr Cvijanović.

Svetlana Trifunović, predsednica udruženja „Zlatne niti”

Među stranim gostima koji posećuju naša seoska turistička domaćinstva najviše je turista iz Rumunije, Mađarske i Hrvatske, a najčešći posetioci imaju više od 45 godina. Posle porodica dominiraju parovi. Istraživači ocenjuju da je tokom pandemije podignut nivo čistoće u etno-domaćinstvima, posećenost je porasla, kao da je više od 87 odsto turista zadovoljno.

Ovo su rezultati ankete sprovedene u 29 seoskih domaćinstava na području od Subotice do Leskovca, koje su na ovom skupu predstavile prof. dr Danijela Pantović i doktorantkinja Marijana Seočanac. Uglavnom je reč o domaćinstvima u kojima rade sami naslednici i većinom su gosti domaći, ali je sve više stranaca.

Kako se čulo, na području Vrnjačke Banje sve je više turskih turista, koji žele da vide tvrđave, ali i manastir Žiču i ostale hramove.

Poštujući staro zadrugarstvo koje je bilo osnova naših sela, Žarko Marković osnovao je Udruženje građana „Novoselac”, podstakavši programe zdrave hrane i starih zanata, objašnjavajući da „moramo da se vratimo na početak, ako želimo napredak”.

U etno-domaćinstvu „Vilin vrt”, navodi primer, deviza je „spremite sami punjenu papriku, još smo u Srbiji, nismo na Menhetnu”.

Nada Gračner pravi vunena jaja u dekupaž tehnici pustovanja (levo), Sestre Debeljak prave „čisti” med na pčelarskom imanju na Goču

Pustovanje i duborez

Kako kaže, mnoge turistkinje se prvo zbune, a potom uživaju što su naučile kako da spreme zdrav a ukusan obrok na kojem su kod svojih majki odrasle.

Marković je podstakao i osnivanje ovdašnjeg udruženja seoskih žena, koje su na izložbi predstavile svoje radove u pustovanju vune, duborezu i izradi krstova, originalnih kutija za nakit, ali i biljnih krema, sireva i meda ručno rađenog s obližnjeg Goča.

Pustovani kaput Ljubice Crnoglavac

Dve decenije Udruženja „Zlatne niti”

Tehnika pustovanja u izradi vunenih stvari omogućuje da se bez alata, uz pomoć vune i sapuna, prave šalovi, kaputi i blejzeri. Majstor tehnike Ljubica Crnoglavac članica je vrnjačkog udruženja etno-tradicije „Zlatne niti”. Za „Magazin” objašnjava da se vuna stavi na celofan, a potom sapunom i vodom omekšava, čime se dobija najkvalitetnija tkanina. Nada Gračner pravi vunena jaja u dekupaž tehnici pustovanja. Udruženje „Zlatne niti” postoji 20 godina. Članice se bave i zlatovezom, a osim keramičkih etno-šolja Kristine Pribaković, poznato je i po prirodnoj kozmetici Zorice Ćosić i ručnom duborezu na drvenim satovima Kristine Radosavljević.