Samačka soba
Samačka soba je privremeni ili trajni stan za jednu osobu. Samačka soba može biti stvar ličnog izbora, ali teže je ako ste na nju „osuđeni”. Mladost je obično smatra spasom i slobodom, kada se u nju pobegne od večito budnih roditeljskih očiju. Starost je naprotiv smatra tamnicom – naročito ako osoba, koja u samačkoj sobi sama živi, nije sebi najbolje društvo.
U svakom slučaju treba praviti razliku između samoće i usamljenosti, jer čovek može biti usamljen i onda kada stanuje u krugu mnogobrojne porodice, isto kao što može biti srećan i okružen prijateljima, iako stanuje sam.
Samačka soba će postati stan onda kada u nju unesete:
– postelju za spavanje, dimenzija 100 x 200 x 40 cm sa udobnim dušekom postavljenim preko elastične podloge
– manju fotelju (jednu do dve), dimenzija 60 x 60 x 40 (70), za dnevno sedenje i odmor. (Umesto zasebne postelje sa foteljama, možete planirati dvosed ili trosed na razvlačenje, što je svakako manje udobno ali često i neizbežno, zbog skučenog prostora.)
– ormar za garderobu, odeću i rublje, dimenzija 120 x 60 x 230 cm u kombinaciji otvorenih i zatvorenih polica za smeštaj najrazličitijih predmeta, a u dimenzijama koje prostor diktira,
– sto za obedovanje koji će poslužiti i za rad, koji može biti i na sklapanje, sa obaveznom visinom od 70 do 75 cm
– nekoliko stolica koje takođe mogu biti na sklapanje, u cilju boljeg korišćenja prostora
– nekoliko niskih stočića, najbolje u set-sistemu, tako da se mogu podvući jedan ispod drugog, pomerati po želji i potrebi.

Samačka soba će postati udoban stan, kada je dopunite dobro odabranim i raspoređenim lampama, kada pokrijete pod malim tepihom i prozore lepim zavesama.
Samačka soba će postati dom, kada je napunite knjigama koje volite, muzikom koju rado slušate, slikama u kojima uživate i kada na sto stavite vazu sa cvećem.
Ali, samačka soba će postati dom – slatki dom uistinu onda kada u njoj zamirišu, slatkim mirisom, tek ispečeni kolači. A to naravno, neće biti moguće, bez kakve-takve kuhinje. Ako je vaša soba „tri sa tri”, to znači da je njena površina ispod donje granice biološkog minimuma od 10 m2, pa je nerealno očekivati da se u njoj može organizovati kuhinja. Ali, ako je soba veća, kuhinju lako možete rešiti „u plakaru”, tako da bude zaklonjena od pogleda, a da ipak dobro posluži, baš onako kako služe kuhinje u kamp-prikolicama.
Za pesnike, soba je najčešće „gnezdo” ili „školjka”, u kojima čovek stanuje kao ptica ili kao zrno bisera. Ponekad, oni čoveka vide kao puža u kućici ili kao kornjaču ispod oklopa. Skoro ga nikada ne vide onako kako istinski stanuje: u kutiji. Jer šta je soba ako nije kutija „tri sa tri puta tri”, često veća, ponekad manja?
Srećom, tu su arhitekti, koji se, i kada su pesnici, ne udaljavaju suviše od matematike. Otuda toliko brojeva u ovom kratkom tekstu.
Arh. Radmila Milosavljević
www.dopisna-skola-ambijent.rs