„Kost” – za sedenje
Sjajno uobličena forma koja vas mami da isprobate stolicu i testirate njenu ekskluzivnost
Kao što ljudsko telo ima skelet od kostiju, imaju ga i stvari. Nešto mora da ih drži u željenom položaju. Promenljivom ili nepromenljivom. U slučaju stolice, skelet takođe može biti adaptivan (sa nagibom leđnog naslona koji se prilagođava potrebama, sa sedištem čija je visina promenljiva i sl.), a može biti i jednom zauvek definisan u određenom položaju i obliku. U slučaju stolice „kost”, skelet je fiksiran u jednom položaju.
Ova priča o skeletu asocijacija je na naziv stolice koji je autor dao svom delu, a to je – „kost”. Mnogi dizajneri nameštaja 20. veka težili su tzv. organskom dizajnu, obliku nameštaja koji će savršeno korespondirati sa ljudskim potrebama. Nekada su njihove težnje bile suštinske na temelju ergonomije i specifičnosti živog organizma čiji se položaj neprekidno menja, iz časa u čas, iz trena u tren, sa mestom radnje, sa godinama ili raspoloženjem. Nekada su njihove težnje bile formalne prirode, kao što je slučaj sa ovom stolicom. Ona ima kostur i zove se „kost”, ali taj kostur nema zglobove koji bi ga činili adaptivnim, već samo jednu sjajno uobličenu formu koja od kosti stvara prefinjenu skulpturu. Ne može joj se osporiti dopadljivost uz adekvatne asocijacije, ali joj se može osporiti prilagodljivost. Kostur stolice „kost” izrađen je, ili bolje reći izvajan je, od masivnog drveta javora i veoma primamljivo izgleda. Ne budi sumnju u stabilnost i sigurnost sedenja, naprotiv, mami vas da stolicu isprobate i njenu ekskluzivnost testirate. Lepo oblikovano sedište od presovane jake kože slično sedlu, držaće vas bezbedno u sedećem položaju. Neće vam biti potrebne uzde da zauzdate stolicu, slobodno joj se možete prepustiti i verovati da ste na sigurnom.
Ros Lavgrouv

Britanski dizajner, rođen je 1958. godine u Kardifu u Velsu. Studirao je dizajn na Politehnici u Mančesteru, a zatim završio studije na Rojal koledžu za umetnost u Londonu. Osamdesetih godina radio je projekte za AEG i „Epl”. Posle toga bavio se dizajnom enterijera, i to veoma uspešno za „Knol internacional” u Parizu. Godine 1987. osniva „Dizajn studio” sa kolegom Žulijanom Braunom, i to partnerstvo trajalo je do 1990. Posle toga osniva u Londonu samostalni dizajnerski studio – „Studio X” i od tada veoma uspešno sarađuje sa najpoznatijim svetskim proizvođačima nameštaja i opreme za enterijer kao što su „Knol”, „Drijade”, „Koneli”, „Kapelini”, „Arteluče” i „Moroso”. Veoma mnogo je eksperimentisao na temu „organskog dizajna”, aktuelnog još od sredine 20. veka. Najčešće su ti eksperimenti bili formalne prirode jer se krajem 20. veka tragalo prevashodno za novim formama u dizajnu, više nego za samom njegovom suštinom.
Arh. Radmila Milosavljević,
www.dopisna-skola-ambijent.rs