Roditelji često ne primećuju ove simptome stresa kod dece

Dragana Šubarević

15. 11. 2026. 16:20

(Magnific)

Od promena raspoloženja i problema sa spavanjem do bolova u stomaku i povlačenja u sebe, stres se kod dece ispoljava na različite načine, a roditelji često ne prepoznaju da se iza naizgled bezazlenog ponašanja krije emocionalna preopterećenost.

Školske obaveze, vršnjački odnosi, porodične promene i uznemirujuće vesti deo su svakodnevice koja može da bude veliki teret za decu. Iako se stres najčešće povezuje sa odraslima, ni najmlađi nisu pošteđeni pritisaka. Problem je u tome što deca često ne umeju da prepoznaju i rečima opišu ono što osećaju, pa se njihova uznemirenost ispoljava kroz promene u ponašanju i fizičke tegobe.

Portal Parents, pozivajući se na stručnjake za razvoj dece, izdvaja najčešće znake stresa i savete kako roditelji mogu da pomognu.

Kako prepoznati stres kod dece

(Magnific)

Kod male dece stres može da se ispolji kroz promene u navikama spavanja i ishrane, čest plač, napade besa, noćne more i strah od odvajanja. Neka deca postaju povučena i tužna, dok druga traže stalnu blizinu roditelja. Mogu da se jave i glavobolje, bolovi u stomaku i digestivne smetnje.

Pojedina deca počinju da grizu nokte, sisaju palac, razvijaju određene tikove ili ponavljajuće pokrete. I stalno postavljanje istih pitanja, zanemarivanje pkolskih obaveza, izraženi strahovi i izbegavanje situacija koje su im ranije bile uobičajene, mogu da budu upozorenje.

Autorka knjige „Rešenje za anksioznost zbog odvajanja bez plača” Elizabet Pentli, ističe da je svako dete drugačije i da se stres ne ispoljava na isti način. Roditeljima savetuje da obrate pažnju na ponašanje koje odstupa od uobičajenog. Razvojni psiholog Rene Hekni, takođe, upozorava da iznenadne promene u ponašanju mogu da budu važan pokazatelj emocionalnih teškoća.

Kod tinejdžera se stres često ispoljava kroz razdražljivost, izlive besa, probleme sa spavanjem, glavobolje i mučninu. Mogu se javiti loše ocene, pad školskog uspeha, promene u apetitu, povlačenje iz društva i teškoće u kontroli emocija. Neki mladi počinju da izbegavaju prijatelje i aktivnosti u kojima su ranije uživali.

Ovi simptomi, međutim, ne moraju nužno da ukazuju na stres. Ako promene traju, pogoršavaju se ili ometaju svakodnevni život deteta, potrebno je potražiti savet pedijatra ili stručnjaka za mentalno zdravlje, piše portal.

Šta najčešće izaziva stres

 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Thewhydoes (@thewhydose)

Izvori stresa zavise od uzrasta deteta. Kod najmlađih to može da bude odvajanje od roditelja, prvenstveno majke, polazak u vrtić ili promena okruženja.

Razvod roditelja, selidba, gubitak bliske osobe ili posla u porodici mogu da izazovu nesigurnost kod dece svih uzrasta.

„Spoj pojačanih emocija, poremećenih rasporeda i nepoznatih rutina može da izazove napetost i kod najmirnijeg deteta”, objašnjava Pentli.

Škola je jedan od značajnih izvora pritiska za stariju decu. Briga zbog ocena, domaćih zadataka, očekivanja roditelja i odnosa sa vršnjacima, može da stvori osećaj preopterećenosti.

Posebno su osetljivi problemi poput vršnjačkog nasilja i odbacivanja iz društva.

Stručnjaci upozoravaju i na značaj porodične atmosfere, prebukiranog rasporeda i izloženosti uznemirujućim sadržajima na televiziji i internetu, kao i nedostatka vremena za odmor i igru. Deca često preuzimaju strahove i napetost iz okruženja, čak i kada odrasli misle da ih štite od neprijatnih informacija.

Kako roditelji mogu da pomognu

Prvi korak je da roditelji prepoznaju i prihvate detetova osećanja, bez umanjivanja njegovih strahova, ali i bez preterano dramatične reakcije.

Hekni predlaže pristup koji naziva „smirena empatija”: roditelj treba da pokaže da razume kako se dete oseća, ali da mu istovremeno pomogne da se suoči sa situacijom.

Na primer, ako dete ne želi da ide u vrtić, može mu reći: „Znam da ti je teško i vidim da ne želiš da ideš”, a zatim da ga ohrabri da nastavi sa uobičajenom rutinom.

Važnu ulogu imaju i predvidljiva svakodnevica, redovan raspored obroka, dovoljno sna i vreme za odmor i igru. Deci treba obezbediti uživanje u detinjstvu, omogućiti im da istražuju svet oko sebe, zadovoljavaju radoznalost, istražuju, postavljaju pitanja i rade stvari sopstvenim tempom, bez stalne žurbe i bez neprestanog nametanja novih obaveznovih obaveza.

Kada je reč o teškim porodičnim događajima, roditelji treba da budu iskreni, ali da informacije prilagode uzrastu deteta. Ne treba ga opterećivati detaljima koje još ne može da razume, ali ni ostavljati dete bez objašnjenja koja su mu potrebna da bi se osećalo sigurno.

Posebnu pažnju treba posvetiti sadržajima koje deca prate. Mališani ne treba da budu izloženi uznemirujućim televizijskim prilozima, dok je kod tinejdžera važno razgovarati o društvenim mrežama i internet nasilju.

Na kraju, deci treba pokazati da nisu sama u onome što proživljavaju. Razgovor, zagrljaj, zajedničke aktivnosti i učenje jednostavnih tehnika opuštanja, poput dubokog disanja i vizuelizacije prijatnih prizora, mogu da im pomognu da lakše upravljaju stresom.